Puževim korakom

Ako mislite da se naslov odnosi na to kako se sporo (ali sigurno) razvija bonsai, e, nije...
Nego se odnosi baš na puževe, prave pravcate. Iako ova priča ima samo indirektne veze s bonsaijem, bolje je tako nego da ima direktne.

Znam u grubo za neka 4 'modela' puža koje viđam u dvorištu. Žuti živičnjak (Cepaea hortensis) je onaj simpatični mali žuto-crni prugasti. Pa je tu onda veliki vinogradnjak  (Helix pomatia). To je onaj obični domaći vulgaris kojeg obično zamislimo kad velimo 'puž'. Ovo su modeli s kućicom. Od onih koje manje volimo, beskućnici, golaći (kakav je to puž bez kućice) tu je veliki balavac (Limax maximus) kojega od milja i dragosti ponekad zovemo i "slinavac" koji dolaze u nekoliko dezena i boja uglavnom u sivim nijansama.

A današnji post je namijenjen onom drugom beskućniku, lopovu, pošasti, napasti, katastrofi, elementarnoj nepogodi, štetočini i 'niš-koristi' koji se odaziva na ime šumski prpolj (Arion rufus) a kojeg, nakon što u čudu razrogačimo oči,  prepoznajemo po narančasto-smeđoj boji. Ako uspješno izustimo koju riječ onda je to obično: "Gle, smeđi slinavac!". Ako to kojim slučajem i nije Arion rufus, onda neodoljivo liči na njega.

S obzirom da mi ova nepogoda noću tumara po dvorištu, malo sam se potrudio da ga upoznam.

A možda su u šumi

Imam prijatelja šumara. Dogovaram da ga posjetim na "radnom mjestu" tamo gdje je havarija i sijeku se velika drva, za ogrijev i građu.
- Ima li tamo u toj šumi malih grabova? - pitam
- Ima -  kaže - koliko hoćeš.
- Ali meni treba grab, ili... javor, poljski, campestre, možda brijest ili bukva...
- Pa ima i toga, a za kaj ti treba?
- Ono, bonsai, znaš malo drveće u japanskom stilu...
- Ma ima toga puno ono, ko prst debeli,  ima i po rubovima šume...
- Je da ali ne trebaju mi ti tanki, trebam ono, ko' ruka ili deblji, pa da je recimo stradao, slomilo ga veliko drvo, ili raste negdje gdje nije napredovao, da mu se lijepo vidi korijenje
- Ahaaaa, znam, ali hmm, to ti nije dobro, mislim ovi veliki , imaju veliko korijenje, preko metar...to trebaš otkopati...

Prije 15 godina

Ne da mi se sad tražiti, ali negdje u ranijem postu sam napisao da sam prije 15 godina, inspiriran predavanjem izvjesnog Sebastijana odlučio da i ja mogu biti bonsai majstor.

Zadatak je bio lak, a ideja jednostavna.

Pogledajmo kako je to izgledalo, i nemojte ovo pokušavati raditi kod kuće.

Putovanje brzinom drveta

Kad mačka ogladni, dođe ti i mota se oko nogu, ispusti kakav glas i molećivo te gleda. Onda te veselo prati na putu prema svojoj posudi, strpljivo sjedne i čeka dragocjeni sadržaj. Treba joj par minuta da sve smaže. Onda zadovoljno izabere svoje mjesto za odmor, prije kojeg slijedi neizostavno 'umivanje' i oblizivanje kako bi ponovo uspostavila svoj feromonski sustav i mirisala po mački umjesto po ribi ili piletini.

Mačka je baš interaktivna. Ovaj ritual se ponavlja nekoliko puta dnevno, svaki put je mrvicu drugačiji. I mi smo, ljudi, interaktivni, kad napravimo akciju, očekujemo reakciju, i obrnuto, reagiramo na tuđu akciju.

Kad u proljeće iskopaš panj bez krošnje s namjerom da od toga napraviš drvce, stvari se mijenjaju iz korijena.

Stari jorgovan

Ima u dvorištu jedan stari jorgovan. Mislim da je star preko 40 godina. Samonikli je kraj jednog zida kuće i ovdje je dugo stajao kao ukras vidljiv s ceste. Pamtim ga kao malog dok sam i sam bio mali. Zbog zida je rastao ukoso, imao je dva stabla i tri put se lomio, koliko pamtim. Jednom se slomilo jedno od dva stabla. A preostalo deblo je dva put stradalo od snijega. Kako je malo smetao je u prolazu, zadnji zahvat na njemu je bio prije par godina kad mu je stablo od cca 12 cm (ili više) promjera odsječeno na nešto iznad metar visine, da više ne visi iznad auta.

I ta je stara kvrga, poput vrbe, po kori izbacila nove pupove i potjerala nove grane. Ove je godine cvao, punim sjajem.

No krvna mu slika ne izgleda tako sjajno. Star je, a izgleda da ima rupu po cijelom stablu, kroz sredinu. neposredno iznad zemlje je velika šuplja kvrga mrtvog drveta (jer ovo je nakad bio twin-trunk jorgovan). Ako ga se proba cimnuti, očito je da negdje jedan od korijenova i dalje drži vodu. No bojim se da je pitanje vremena kad će ga ubiti prejaka suša, zima, kukci koji su se naselili u njemu ili nešto drugo.

Kako oblikovati velikog čovjeka

Osnovne tehnike i principi koje svako bonsai drvce treba poštivati, kako bi oblikovalo velikog čovjeka (Pogled s druge strane bonsai umjetnosti).

Autor: Carpinus Orientalis

Rast u šumi i na planini je često težak  nepodnošljiv. Prva oblikovanja velikih ljudi započela su davno s nekim kineskim carom. Ova se tehnika razvijala i održavala sve do danas.

Najbolji veliki ljudi uspjevaju ako ih pronađete u prirodi. Trebate znati što i kako tražiti. Ljudi u prirodi su često mali i nemaju dobre karakteristike. Prije svega se dobro znati kakav mu je 'nebari', jer je to osnova na kojoj raste i koja se teško ispravlja. Čovjek s dobrim nebarijem krasi se mnogim kvalitetama, ima svoje svjetonazore, voli prirodu, pedantan je i dosljedan,odrastao i voli učiti. Ne nađete li takvog, možete pokušati i snešto lošijim, ali će mu trebati mnogo drilanja, što predstavlja problem, pogubniji za nas nego za njega.

Nadalje 'stablo' čovjeka treba biti zanimljivo i s karakterom, ono mu daje čvrstinu i postojanost.

Za 'krošnju' ne marite puno u početku, jer se ona uvijek razvija, to je negova nadgradnja,  pa će vaš čovjek s vremenom postati reprezentativni uzorak.

You talking to me?

Drveće ne govori! Ili govori?
Mogli bismo to promatrati sa stanovišta botaničke realnosti, ali i sa stanovišta metafore. Čim uđemo u metafore, uključili smo čovjeka i njegov um. A čovjek je po definiciji misaono biće.

Zbog te svoje 'misaonosti' posjedujemo osobine poput prisnosti, ljubavi, vezanosti i druge emocionalno-funkcionalne karakteristike.
Zbog tih naših osobina, drveće u jednom trenutku ima sposobnost govora.
Shvatili ste, to nije govor glasom, već govor kao metafora za naše prepoznavanje određenih pojava u prirodi.
Na satu fizike profesor kaže: "Tijelo izbačeno određenom silom u zrak pod 45 stupnjeva, nakon određenog vremena će gubiti na brzini te pod utjecajem gravitacije promijeniti putanju i započeti slobodni pad."
I zatim svoju konstataciju okruni pitanjem: "Što nam to govori?"

Takvim klišeiziranim pitanjem potičemo priču, a to nama paše, jer onda razumijemo.

Kako je Lojzek iz Grabrovine skoro postao bonsai majstor

Prošle je godine Lojzek iz Grabrovine dobio internet. Onda mu je susjedov Vikec pokazao kako se surfa i pretražuje. Pa je u proljeće Lojzek potražio na internetu gdje se mogu kupiti dobre sadnice za dvorište. Kod jednog privatnika je bila cijela kolekcija nekakve 'bonsai' sorte, pa je otišao čovjeku i kupio jedno malo drvo i posadio ga u vrt.
Lojzekova Bara je bila luda.
- Ti vrapca, Lojzek, pa kaj si to posadil, pa gle kak je to malo! Kaj je to? Hruška?
- Nije barica, to ti je nakakvo novo drvo, zove se bonsai!
- Nigdar čula...
- Je pa tak mi je čovek rekel!