Idemo dalje - priprema

Slika se polako slaže. Poput slijepca kojem su objasnili kako izgleda svijet oko njega. Pa ima nekakvu virtualnu sliku u glavi. Još koji mjesec i trebat će početi nešto raditi, pa me malo lovi trema. Naravno da nisam bezrezervno i nevino oduševljen poput nekoga tko je dobio bonsai za poklon. Takvom je sve ravno odavde do Japana, i baš se sretno osjeća. Još neko vrijeme.

Ali da sam zainteresiran i pomalo uzbuđen zbog svega - jesam. Bespućima interneta naletio sam na rasprave o stilovima, pravilima, interesima, školama, smjerovima, izložbama, kritikama i rekao sebi - stop! Vraćaj se na početak. Male bebe nemaju potrebu razmišljati na koji će im fakultet najbolje odgovarati. Živi se korak po korak.

E sad, back to the good old drawing board.

Treba pripremiti kinderbet, pelene, malu odjeću, stol za prematanje....hmm, :)) Ne, to je za jednu drugu temu.:)

Prvih 40 dana

Kakvi su moji dojmovi? Pa, nije loše za čovjeka bez drvca :)

U prvih 40 dana ovog bloga napisao sam 35 članaka, a blog ima blizu 700 otvaranja stranica (moja otvaranja su isključena). Ovih 40 dana je ujedno i vrijeme koliko traje moja nova opčinjenost malim drvcima s velikom dušom.

Dobio sam i nekoliko poruka podrške i to od ljudi koje poštujem kao sudionike hrvatske bonsai scene. Ovaj dnevnik je  kao neka moja priprema za proljeće 2012. i ima neku čudotvornu vrijednost, za mene samoga. Ovdje slažem svoja razmišljanja i zaključke, kao da govorim sam sebi.

Bonsai prije bonsaija

Evo nove inspiracije za zatomljivanje teškog nestrpljenja. Kad netko počne učiti o tehnikama bonsaija, to je isprva totalno neprepoznatljiva tema. Sve što se čuje ili pročita djeluje novo (osim za one koji su se školovali za hortikulturu, bitaniku, bilogiju i slično). Kad netko, svjestan da nema pojma, počinje saznavati nove informacije koje nema s čime iskustveno povezati, onda zakažu neki kreativni mehanizmi.

Zato se obično u ljudskoj civilizaciji razlikuje učenje od učenja s razumijevanjem. Učenje kako se lovi riba.

I tako slijedom, premetavanja internetskih tekstova čovjek shvati da je bonsai drvo u maloj posudi, da to raste i razvija se, što je kod drveta bitno a što nije i koliko treba vremena za to. To postanu neki postulati. Nakon toga zdravom logikom se shvati da su sjemenke out, sadnice su out, pelceri su out, te da nestrpljivu dušu najbrše možemo utješiti yamadorijem iz prirode.

Zdrava logika. No ponekad u okvirima stečenog znanja propustimo biti kreativni pa logičku sliku složiti na drugi način.

Stari jorgovan

Ima u dvorištu jedan stari jorgovan. Mislim da je star preko 40 godina. Samonikli je kraj jednog zida kuće i ovdje je dugo stajao kao ukras vidljiv s ceste. Pamtim ga kao malog dok sam i sam bio mali. Zbog zida je rastao ukoso, imao je dva stabla i tri put se lomio, koliko pamtim. Jednom se slomilo jedno od dva stabla. A preostalo deblo je dva put stradalo od snijega. Kako je malo smetao je u prolazu, zadnji zahvat na njemu je bio prije par godina kad mu je stablo od cca 12 cm (ili više) promjera odsječeno na nešto iznad metar visine, da više ne visi iznad auta.

I ta je stara kvrga, poput vrbe, po kori izbacila nove pupove i potjerala nove grane. Ove je godine cvao, punim sjajem.

No krvna mu slika ne izgleda tako sjajno. Star je, a izgleda da ima rupu po cijelom stablu, kroz sredinu. neposredno iznad zemlje je velika šuplja kvrga mrtvog drveta (jer ovo je nakad bio twin-trunk jorgovan). Ako ga se proba cimnuti, očito je da negdje jedan od korijenova i dalje drži vodu. No bojim se da je pitanje vremena kad će ga ubiti prejaka suša, zima, kukci koji su se naselili u njemu ili nešto drugo.

A možda su u šumi...

Neupućenom ljubitelju bilja, pri spomenu na bonsai,  prvo pada na pamet IMATI doma bonsai drvce. To je tek mali hir, da uz pelargoniju od bake, kaktusa sa sajma cvijeća te neizostavnog spiralno svijenog bambusa preostalog iz ikebane na zadnjoj svadbi  ima i jedno  bonsai drvce. To je nekakva japanska biljka i baš je fora. Biljka kao i svaka druga, staviš je na vidljivo mjesto, tu i tamo zalijevaš i diviš se. Dok mu ne umre.

Kad se čovjek malo štrecne od toga, pa se malo uputi u tematiku nastajanja bonsaija, a još mu iostane malo volje, onda si misli zašto davati novac za bonsai, ionako kažu ta to ne valja ništa, ja ću napraviti svoj bonsai. Dobar smjer, ali neću sad opet o tome. To spada u stroge početke opisane nekoliko puta na ovom blogu (Nije to tek tako, Priprema, pozor, sad...).

Nekome uspije ovo poloviti dok si rekao 'nebari'. Ali nismo svi jednako talentirani. Neki smo "pametniji". Pa izmislimo bonsai umjetnost nanovo.

Vizija

Polako stvari sjedaju na svoje mjesto. Osjećam se prilično spremnim za proljeće 2013. Sigurno će biti pogrešaka, jer biti spreman ne znači biti bezgriješan. Biti spreman znači da kad pogriješiš ne čudiš se puno jer znaš u čemu si pogriješio ili barem imaš predodžbu o tome.

Bio sam neki dan na forumu Art of Bonsai pa sam doživio novo prosvjetljenje. Shvatio sam da sam spreman tek za prvu godinu, i koliko je dalek put do bonsaija. Kad na tom forumu debatiraju Walter Pall, van Meer i mnogi drugi, onda iz samog sadržaja vidiš da pojma nemaš o bonsaiju.

Ali dobro, nije to prepreka, do toga tek treba doći. Možda neću pogriješiti ako hažem da je prvih deset godina u bonsai hobiju tek hortikultura i borba sa sušom, nametnicima i vlastitom glupošću. Nakon tih deset godina možda se ta hortikulturalna aktivnost nekako premetne u bonsai aktivnost. No o tom po tom.

Bonsai s fizičkim nedostatkom

Kao i u svakom poslu u životu, stvari se mogu pokvariti. A mogu imati i falingu od početka. Bonsai nije iznimka.

Drvce može biti prelijepo, ali s malim problemom zbog kojeg je nešto dalje od savršenstva kakvog smo zamislili. Nedostaje mu recimo jedan krak korijena, ili mu na ključnom mjestu nedostaje grana.

Načeo sam prilično složenu temu pa bolje da probam to što bolje sistematizirati iako neću obuhvatiti baš sve. Ovdje ću izostaviti kupljeni bonsai (mallsai) koji ima čitavu hrpu nedostataka. Zanimljivije je baviti se yamadorijima.

Pogledajmo prvo kako kategorizirati nedostatke.

Ako piše bonsai, možda je bonsai

Kao što tračevi pod konspirativnim nazivom "vijesti" prodaju novine, zrnca bjeline s čudotvornom inteligentnom kemijskom formulom prodaju praškove za veš, tako i ključna riječ bonsai prodaje kojekakve proizvode koli imaju makar daleke veze sa smislom. No, takva je komercijala.

Danas nije problem vinogradskim škarama dati trgovačko ime "Bonsai" da bi ih se prodalo više. Netko će povjerovati da, ako se očito radi o škarama za nekakvo rezanje biljke, a još se k tome zovu bonsai - onda mora da će super rezati, a možda čak i oblikovati grančice.

Ima toga još....

Vrbina voda - kad te peru hormoni

Domaće je domaće.
Pročačkao sam opet malo po Googleu i isplivalo je dosta informacija o ovom "sam svoj majstor" receptu koji može pospješiti zakorijenjivanje biljaka.

Vrbina (ili vrbova) voda je zapravo prirodni nadomjestak za razne sintetičke komercijalne hormone za zakorijenjivanje.

Naravno da hormon za zakorijenjivanje najviše koristi kod zakorijenjivanja reznica radi kloniranja matične biljke, ali i kod bonsaija može imati primjenu, posebno kod yamadorija od kojih očekujemo da nadomjeste izrezano korijenje.

Za početak malo teorije.

Ribe i ribolov na bonsai način

Bonsai s razlogom ili bez razloga povezujemo s Japanom. A japance poznajemo i po mudrim izrekama.
Jedna od njih kaže otprilike: Ako čevjeku uloviš ribu nahranio si ga za jedan dan, ako ga naučiš loviti ribu nahranio si ga za cijeli život.

Istinska mudrost za nekoga tko vlada ribolovom. No u priči je i druga strana, a ta možda nije voljna učiti jer to treba odraditi.

Japancima nije palo na pamet postaviti to drugačije: Želiš li biti sit jedan dan traži od nekoga ribu, želiš li biti sit cijeli život nauči loviti.