Ljudi iza drveća

Upoznao sam neke ljude koji se zaista ozbiljno i predano bave bonsaijem. Znam i neke, poput mene, koji tek htjeli pokušati ovu umjetnost i vještinu.
Zaključio sam da se čovjek jednako tako izgrađuje i oblikuje kroz svoj rad s bonsaijem.
Kad počneš, nisi bonsaist. No, dobro, jesi ali samo nazivno, no ne i u suštini. Analogno principima razvoja i oblikovanja bonsaija, možda bi se moglo reći da ne možeš zaista postati bonsaist u manje od 5 godina.

Evo kako sam si ja zamislio faze razvoja:

Biljni "circle of life"

Nekad smo kao djeca raspravljali koji je najvažniji organ u ljudskom organizmu. Nekako smo došli do toga da je to srce, jer kad ono prestane kucati, sve stane. No i srce ne može raditi ako neki drugi organ ne radi kako treba. Svi su organi važni.

I biljka ima svoje organe. Pri bavljenju bonsaijem trebalo bi zati ponešto o tome. Kemijske reakcije, biološke i fizikalne procese u metabolizmu biljke prepustit ćemo biolozima. Za bonsaista jedino nije na odmet razumijeti kako biljka zapravo živi.

Potrošio sam dva sata da bi prikupio dovoljno informacija temeljem koji bi se mogla napraviti jedna laička priča razumljiva svakome.

 Pokušajmo to postaviti što jednostavnije.

You talking to me?

Drveće ne govori! Ili govori?
Mogli bismo to promatrati sa stanovišta botaničke realnosti, ali i sa stanovišta metafore. Čim uđemo u metafore, uključili smo čovjeka i njegov um. A čovjek je po definiciji misaono biće.

Zbog te svoje 'misaonosti' posjedujemo osobine poput prisnosti, ljubavi, vezanosti i druge emocionalno-funkcionalne karakteristike.
Zbog tih naših osobina, drveće u jednom trenutku ima sposobnost govora.
Shvatili ste, to nije govor glasom, već govor kao metafora za naše prepoznavanje određenih pojava u prirodi.
Na satu fizike profesor kaže: "Tijelo izbačeno određenom silom u zrak pod 45 stupnjeva, nakon određenog vremena će gubiti na brzini te pod utjecajem gravitacije promijeniti putanju i započeti slobodni pad."
I zatim svoju konstataciju okruni pitanjem: "Što nam to govori?"

Takvim klišeiziranim pitanjem potičemo priču, a to nama paše, jer onda razumijemo.

Moraliziranje "for dummies"

Nedavno s prijateljem razgovaram o bonsaiju. Nakon tog razgovora nisam se mogao oteti dojmu da kad s malo žara predočiš nekome ljepotu minijaturnih drvca, postupke oblikovanja, u ljudskom umu klikne neki klik pri čemu on odjednom doživi bonsai kao živo biće. To je dobro.
A kad netko krene debatirati o tom živom biću sa svojeg neukog stanovišta, onda počne počne moralizirati.

Uzmeš drvo iz prirode, a moralist će taj tvoj čin isti čas gledati s podozrenjem, pitajući se koja daska u glavi ti se pomaknula i koja si vrsta huligana i ubojice.

Pa onda čuješ nešto od sljedećih moralnih prijekora:

Poklon bonsai: da ili ne?

Hobi bonsai forum je dobar izvor inspiracije za pisanje novih tekstova. Razvalila se tema o kupovanju bonsaija za poklon. Logično je da ljudi proguglaju pa završe na forumu gdje će postaviti pitanje, što kupiti, gdje kupiti, i koliko košta.
Interesantno je da nikad ne pitaju kako se održava i što treba raditi nakon što se pokloni drvce. Ovo nije kritika, ljudima jednostavno ne padne na pamet. Svakome se dopada bonsai drvce i čini se baš kao zgodan poklon, onako efektan, nježan, prirodan, dopadljiv, smirujući, simpatičan. Ali to je pozornica, a u backstageu se događaju sasvim druga čudesa.

Ako itko naleti na ovaj tekst s namjerom da nekome kupi i pokloni bonsai, bilo bi dobro da se upozna s nekoliko realnih činjenica.

Lude godine - priroda treba vrijeme

Vrijeme pri bavljenju bonsaijem ima veći značaj nego se to na prvi pogled čini. Ne može se ubrzati protok vremena. Zgodno je to da svaki naš potez zahtjeva reakciju našeg malog drvca, a vrijeme i dužinu te reakcije određuje priroda.

Kao početnik naći ćete, potpuno neselektivno, bilo kakvo drvo jednostavno zato da biste nekakvo imali i da biste imali s čime raditi.

Iskusni bonsaisti će vam loše drvo, tj. drvo s ložim i neizrazitim karakterisikama ("potensai" - potencijalni bonsai) odmah ocijeniti kao škart. Gledajući sa stanovište nekoga tko je također nekad bio početnik, to je savim osnovano. Svatko od dobrih bonsaista možda pomalo žali za godinama koje je izgubio gnjaveći nekakvu sjemenku, reznicu ili sadnicu, koja do danas ne izgleda ni približno dobro kao drvo pronađeno u prirodi.

Nebari: a što ja znam o tome?

I ovaj post nastaje u vrijeme dok još nemam ni jedno drvo. Ovo je samo moj osobni podsjetnik zapisan mojim načinom razmišljanja koji ću kasnije lakše razumijeti.

Dakle, tema je nebari.

Početnik je često zbunjen kad prisustvuje bilo kakvoj koliko toliko kvalitetnijoj raspravi među bonsaistima.

Moj najnoviji yamadori ima izrazit nebari. Od njega planiram napraviti chokkan. Za sad izgleda prije kao sankan jer sam neodlučan pa sam ostavio nešto više izrasta, treba se  prvo primiti, a nakon prvog orezivanja biti ok, ostavit ću vjerojatno samo centralno stablo.

Auh! :) :): )

Dizajn i kršenje pravila

Evo malo kontroverzne teme. Pravila dizajna i stiliziranja bonsaija.
Istočna tradicionalna bonsai filozofija utvrdila je razna pravila kako bi trebao izgledati gotov bonsai.
Tako razlikujemo stilove oblikovanja: formalni uspravni, neformalni uspravni, kaskada, metla, šumica i slično. Prema tim pravilima svako bi bonsai drvce trebalo sjesti u jednu od kategorija.

Europska bonsai praksa je malo liberalnija po pitanju stila, podrazumijevajući da je dizajn bonsaija osim hotikulture i vrsta umjetnosti, te se ujedno i rukovodi nešto drugačijom i realnijom logikom.
Dok npr. istočnjaci smatraju da eventualnu rupu u stablu treba zatvoriti, europljani je ostavljaju kao prorodni element pa u pojedinim slučajevima čak i umjetno naprave rupu na mjestu odrezane grane.

Nisam upoznat jesu li pravila oblikovanja bonsaija predmet bilo kakvoj jačeg spora između istočne i zapadne tradicijske kulture. U svakom slučaju obje filozofije za sad žive usporedno.

Stoga posvećujem ovaj post promišljanju o potrebi i svrsi pravila, kao temu koja se generalno proteže u razno raznim oblicima dizajna, od fotografije, preko likovne umjetnosti, građevine a tako naravno i kod uzgoja bonsaija.

Premisa ovog posta je da se pravila mogu kršiti. Ali nemojte probati od mene nešto naučiti, barem ne za sad.

Jesam li dobar startni materijal za bonsaista?

Evo još malo teoretiziranja. Ovaj put manje o drveću a više o ljudima. U bonsaiju kod drveća postoji termin yamadori gdje Yama- znači planina a -dori znači uzeti, skupiti. No pojam se ne ograničava samo na planinske borove i ostalo drveće (kojim povodom je vjerojatno skovan od strane drevnih bonsaista), već je uvriježeno da se termin yamadori prema svom smislu u bonsaiju literarno prevodi kao stablo "uzeto iz prirode".

Nemam pojma o japanskom, ali sam se malo poigrao internetskim rječnicima i za ovaj članak skovao pojam ningen-yamadori, pa bi slijedom gornje analogije to preveli kao "čovjek uzet iz prirode". Gledano sa strane drveća.

Kako je Lojzek iz Grabrovine skoro postao bonsai majstor

Prošle je godine Lojzek iz Grabrovine dobio internet. Onda mu je susjedov Vikec pokazao kako se surfa i pretražuje. Pa je u proljeće Lojzek potražio na internetu gdje se mogu kupiti dobre sadnice za dvorište. Kod jednog privatnika je bila cijela kolekcija nekakve 'bonsai' sorte, pa je otišao čovjeku i kupio jedno malo drvo i posadio ga u vrt.
Lojzekova Bara je bila luda.
- Ti vrapca, Lojzek, pa kaj si to posadil, pa gle kak je to malo! Kaj je to? Hruška?
- Nije barica, to ti je nakakvo novo drvo, zove se bonsai!
- Nigdar čula...
- Je pa tak mi je čovek rekel!