Deblo: a što ja znam o tome?

U stranoj literaturi o bonsaiju često ćete pronaći pojam 'movement' kao jednu od karakteristika koja krasi dobri uzgojeno bonsai stablo. Mi to prevodimo kao 'pokret', 'kretanje' pri čemu mislimo na zamišljene linije koje slijede zakrivljenost debla. Ove linije se traže i u granama, pa čak i u cijeloj kompoziciji. Naići ćete i na pojam 'taper', suženje, koji je druga važna karakteristika stabla, ali vrijedi i za grane.

Poznato je da se veća briga o granama i samoj kompoziciji vodi prilikom prvih stiliziranja stabla. Kretanje linije stabla je važno već kod yamadorija. Yamadori u protivnom liči na kolac. Jednako na kolac što liči i drška metle.

Iako je ova karakteristika važna, ne treba robovati pravilima, jer i ravna linija je linija koja nosi svoju poruku. Pokret, movement, nema veze s hortikulturom, već ima veze s dizajnom.

Kako i zašto?

Rezati ili ne rezati

Već me par dana muči napisati nekoliko razmišljanja o lakoći/težini donošenja pojedinih odluka u bonsai hobiju.

Na sreću, ja do sad nisam bio u situaciji da moram donositi odluke, osim jedne vrlo lagano donijete - da se želim baviti bonsaijem. To nije pitanje života ili smrti.

Kad nađeš yamadori, odlika je relativno laka, uzmeš ga ili ga ne uzmeš. Daješ mu šansu ili mu ne daješ. Nešto teže je odlučiti se odrezati granu. Ne mislim na ramifikaciju gdje ti maltene mala strelica pokazuje gdje treba cviknuti, nego na odluke koje se odnose na styling. Vrlo često vidim da je grana u pitanju nešto prilično zgodno za vidjeti ali... ako smeta mora van. U glavu nam se zapili narodna mudrost 'triput mjeri, jednom reži' pa to mjerenje onda potraje nešto duže nego je potrebno. A baš mi je cool grana!

Najteže su odluke pretpostavljam u sferi rješavanja problema. Kad je rješenje presaditi, a nije vrijeme za to. Drvo može kod nekih problema umrijeti ili zbog problema ili zbog našeg rješenja problema. Možda se nad praznom posudom kasnije pitamo, jesmo li trebali odlučiti drugačije. Tu se nalazimo na trećem katu zahvaćenom požarom i jedini spas od vatre je skok s 12 metara.

Mehanizam odlučivanja je pak sasvim osebujan mehanizam koji nema veze s bonsaijem već ima veze sa našim postavkama u malim sivim stanicama.

Bonsai na 100 metara

Kad počne trka svaki mali atletičar bi rado pretrčao svjetskog rekordera.  Ok, uzor! Ali...
Treba poznavati svoje gabarite. Možda sam malo lagano, promijenio mišljenje od ranije. Kad bih mogao stati uz bok iskusnijim.... a znam da ne mogu. Ne znam ništa o svojim sposobnostima i vještinama. A zvuči mi i nerealno odavde zimi ići nekamo daleko tražiti kapitalne primjere materijala. Za to treba imati apetit kakav trenutno nemam i ne znam bi li mi prijalo. A tko zna, možda...

S druge strane, bonsai materijal je zapravo svuda oko mene, samo ja ne vidim. Bonsai kalendar je kompliciran i uvijek se imaš čime baviti. Aha, da, možeš sijati i sjemenke u proljeće (taman će biti dobra drva za deset godina), možeš raditi air-layering u svibnju jer su velika stabla puna malih bonsaija, možeš raditi stratifikaciju sjemenki kroz jesen i zimu, igrati se sa svim i svačim. Kroz par godina imaš bonsai hobi u svim  fazama razvoja, od sjemenke nadalje. I sve će doći na red u svoje vrijeme.

U najvećim trenucima dosade možeš posaditi i tratinčicu u čep od piva, da joj se diviš par dana. Možeš raditi i shohin, mali bonsai, gdje nije bitan promjer debla od 10 cm.

I sve skupa treba donijeti zadovoljstvo.

Gnoj

Bljak, na samu pomisao na gnoj javljaju se virtualno neugodni mirisi. A oni su pak i inače produkti raspadanja organske tvari pod utjecajem mikrokozmosa.

Iz gnoja u vrtlarstvu, botanici i sličnim biljnim aspektima čovječanstva proizlazi gnojenje, fertilizacija ili najblaže rečeno prihranjivanje ili dohranjivanje.

Pa, zaboravimo na onaj gnoj u kojeg ugazimo kad najmanje treba. Gnojivo je tvar koja u sebi sadrži tvari potrebne za rast biljaka. Radi se o gotovo dobrom dijelu periodnog sustava elemenata, te o raznim mineralima i spojevima  koji sadrže te elemente a koji se raspadaju pod utjecajem sunca, vode ili zraka.

Korijenje je organ koji je najvećim dijelom zaslužan za apsorpciju tih tvari, bilo elementarno ili otopljenih u vodi. Da ne idemo u detalje, gnojivo tj. hranu dodajemo, miješamo ili na drugi način apliciramo u supstrat u koji je biljka posađene. Evo biljko, tu ti je!

Kad budem velik bit ću bonsaist

Svašta mi se mota po glavi, pa kad u moždanim vijugama nastane gomila srodnih ili na drugi način povezanih informacija upali mi se lampica za temu. S temom učenja o bonsaiju je isto kao s dizajnom. Ako razumijemo dizajn općenito onda ga možemo primijeniti i na bonsai. Ne znam odakle početi, pa ću jednostavno početi.

Svi mi nešto učimo, pa pokušavamo svoje znanje prenijeti na druge koji možda manje znaju. Tako se znanje prenosi. Često puta sam na ovom blogu spomenuo da iz njega nećete moći baš učiti. No ako se ono što ovdje pročitate može naći i negdje drugdje, kao činjenica, onda je razlika samo u načinu prijenosa informacija. Znanje nije nešto što se može u cijelosti usvojiti odjednom. Ono se uči korak po korak, s time da svako novo saznanje postaje temelj onog sljedećeg. Oni koji su prešli više koraka bolji su učitelji u smislu povezanosti informacija. Stoga netko s tek kilometar hodanja nije baš najbolji učitelj što se tiče suštine stvari. Sama metodologija i prezentacija činjenica pak je sasvim druga stvar.

Idemo sad na nekoliko podtema, a 'lajtmotiv' će biti bonsai.

Na audijenciji kod cara

E, daaaa....

Malo tendenciozni naslov je sasvim u skladu s mojom naravi. Uspio sam se danas malo podružiti sa Seba-sanom. Da ne bi bilo zabune, ne mislim mog domaćina uvijeno "navijati" kao cara, ali s moje točke gledišta, ovaj susret je bio sličan susretu kad je onaj prvi seljo u Kini došao caru dinastije Han, Sui, Tang, Hsia, Shang ili Chew (ovisno gdje ste na Googleu kliknuli), da mu ovaj objasni nešto oko tih malih stabalca u posudi. Car je imao iskustvo i viziju, a seljo se na mah zaljubio u cijelu priču.

I tako sam malo opipao lišće, pogledao neslužbeni trening orijentalisa, upoznao se s legendarnim bršljanom, posjetio 'sai-bochi', malo gledao kako funkcioniraju alati, a najviše vremena smo ćaskali. Evo par dojmova.

Idemo dalje - priprema

Slika se polako slaže. Poput slijepca kojem su objasnili kako izgleda svijet oko njega. Pa ima nekakvu virtualnu sliku u glavi. Još koji mjesec i trebat će početi nešto raditi, pa me malo lovi trema. Naravno da nisam bezrezervno i nevino oduševljen poput nekoga tko je dobio bonsai za poklon. Takvom je sve ravno odavde do Japana, i baš se sretno osjeća. Još neko vrijeme.

Ali da sam zainteresiran i pomalo uzbuđen zbog svega - jesam. Bespućima interneta naletio sam na rasprave o stilovima, pravilima, interesima, školama, smjerovima, izložbama, kritikama i rekao sebi - stop! Vraćaj se na početak. Male bebe nemaju potrebu razmišljati na koji će im fakultet najbolje odgovarati. Živi se korak po korak.

E sad, back to the good old drawing board.

Treba pripremiti kinderbet, pelene, malu odjeću, stol za prematanje....hmm, :)) Ne, to je za jednu drugu temu.:)

Prvih 40 dana

Kakvi su moji dojmovi? Pa, nije loše za čovjeka bez drvca :)

U prvih 40 dana ovog bloga napisao sam 35 članaka, a blog ima blizu 700 otvaranja stranica (moja otvaranja su isključena). Ovih 40 dana je ujedno i vrijeme koliko traje moja nova opčinjenost malim drvcima s velikom dušom.

Dobio sam i nekoliko poruka podrške i to od ljudi koje poštujem kao sudionike hrvatske bonsai scene. Ovaj dnevnik je  kao neka moja priprema za proljeće 2012. i ima neku čudotvornu vrijednost, za mene samoga. Ovdje slažem svoja razmišljanja i zaključke, kao da govorim sam sebi.

Bonsai prije bonsaija

Evo nove inspiracije za zatomljivanje teškog nestrpljenja. Kad netko počne učiti o tehnikama bonsaija, to je isprva totalno neprepoznatljiva tema. Sve što se čuje ili pročita djeluje novo (osim za one koji su se školovali za hortikulturu, bitaniku, bilogiju i slično). Kad netko, svjestan da nema pojma, počinje saznavati nove informacije koje nema s čime iskustveno povezati, onda zakažu neki kreativni mehanizmi.

Zato se obično u ljudskoj civilizaciji razlikuje učenje od učenja s razumijevanjem. Učenje kako se lovi riba.

I tako slijedom, premetavanja internetskih tekstova čovjek shvati da je bonsai drvo u maloj posudi, da to raste i razvija se, što je kod drveta bitno a što nije i koliko treba vremena za to. To postanu neki postulati. Nakon toga zdravom logikom se shvati da su sjemenke out, sadnice su out, pelceri su out, te da nestrpljivu dušu najbrše možemo utješiti yamadorijem iz prirode.

Zdrava logika. No ponekad u okvirima stečenog znanja propustimo biti kreativni pa logičku sliku složiti na drugi način.

Stari jorgovan

Ima u dvorištu jedan stari jorgovan. Mislim da je star preko 40 godina. Samonikli je kraj jednog zida kuće i ovdje je dugo stajao kao ukras vidljiv s ceste. Pamtim ga kao malog dok sam i sam bio mali. Zbog zida je rastao ukoso, imao je dva stabla i tri put se lomio, koliko pamtim. Jednom se slomilo jedno od dva stabla. A preostalo deblo je dva put stradalo od snijega. Kako je malo smetao je u prolazu, zadnji zahvat na njemu je bio prije par godina kad mu je stablo od cca 12 cm (ili više) promjera odsječeno na nešto iznad metar visine, da više ne visi iznad auta.

I ta je stara kvrga, poput vrbe, po kori izbacila nove pupove i potjerala nove grane. Ove je godine cvao, punim sjajem.

No krvna mu slika ne izgleda tako sjajno. Star je, a izgleda da ima rupu po cijelom stablu, kroz sredinu. neposredno iznad zemlje je velika šuplja kvrga mrtvog drveta (jer ovo je nakad bio twin-trunk jorgovan). Ako ga se proba cimnuti, očito je da negdje jedan od korijenova i dalje drži vodu. No bojim se da je pitanje vremena kad će ga ubiti prejaka suša, zima, kukci koji su se naselili u njemu ili nešto drugo.