Deblo: a što ja znam o tome?

U stranoj literaturi o bonsaiju često ćete pronaći pojam 'movement' kao jednu od karakteristika koja krasi dobri uzgojeno bonsai stablo. Mi to prevodimo kao 'pokret', 'kretanje' pri čemu mislimo na zamišljene linije koje slijede zakrivljenost debla. Ove linije se traže i u granama, pa čak i u cijeloj kompoziciji. Naići ćete i na pojam 'taper', suženje, koji je druga važna karakteristika stabla, ali vrijedi i za grane.

Poznato je da se veća briga o granama i samoj kompoziciji vodi prilikom prvih stiliziranja stabla. Kretanje linije stabla je važno već kod yamadorija. Yamadori u protivnom liči na kolac. Jednako na kolac što liči i drška metle.

Iako je ova karakteristika važna, ne treba robovati pravilima, jer i ravna linija je linija koja nosi svoju poruku. Pokret, movement, nema veze s hortikulturom, već ima veze s dizajnom.

Kako i zašto?

Rezati ili ne rezati

Već me par dana muči napisati nekoliko razmišljanja o lakoći/težini donošenja pojedinih odluka u bonsai hobiju.

Na sreću, ja do sad nisam bio u situaciji da moram donositi odluke, osim jedne vrlo lagano donijete - da se želim baviti bonsaijem. To nije pitanje života ili smrti.

Kad nađeš yamadori, odlika je relativno laka, uzmeš ga ili ga ne uzmeš. Daješ mu šansu ili mu ne daješ. Nešto teže je odlučiti se odrezati granu. Ne mislim na ramifikaciju gdje ti maltene mala strelica pokazuje gdje treba cviknuti, nego na odluke koje se odnose na styling. Vrlo često vidim da je grana u pitanju nešto prilično zgodno za vidjeti ali... ako smeta mora van. U glavu nam se zapili narodna mudrost 'triput mjeri, jednom reži' pa to mjerenje onda potraje nešto duže nego je potrebno. A baš mi je cool grana!

Najteže su odluke pretpostavljam u sferi rješavanja problema. Kad je rješenje presaditi, a nije vrijeme za to. Drvo može kod nekih problema umrijeti ili zbog problema ili zbog našeg rješenja problema. Možda se nad praznom posudom kasnije pitamo, jesmo li trebali odlučiti drugačije. Tu se nalazimo na trećem katu zahvaćenom požarom i jedini spas od vatre je skok s 12 metara.

Mehanizam odlučivanja je pak sasvim osebujan mehanizam koji nema veze s bonsaijem već ima veze sa našim postavkama u malim sivim stanicama.

Bonsai na 100 metara

Kad počne trka svaki mali atletičar bi rado pretrčao svjetskog rekordera.  Ok, uzor! Ali...
Treba poznavati svoje gabarite. Možda sam malo lagano, promijenio mišljenje od ranije. Kad bih mogao stati uz bok iskusnijim.... a znam da ne mogu. Ne znam ništa o svojim sposobnostima i vještinama. A zvuči mi i nerealno odavde zimi ići nekamo daleko tražiti kapitalne primjere materijala. Za to treba imati apetit kakav trenutno nemam i ne znam bi li mi prijalo. A tko zna, možda...

S druge strane, bonsai materijal je zapravo svuda oko mene, samo ja ne vidim. Bonsai kalendar je kompliciran i uvijek se imaš čime baviti. Aha, da, možeš sijati i sjemenke u proljeće (taman će biti dobra drva za deset godina), možeš raditi air-layering u svibnju jer su velika stabla puna malih bonsaija, možeš raditi stratifikaciju sjemenki kroz jesen i zimu, igrati se sa svim i svačim. Kroz par godina imaš bonsai hobi u svim  fazama razvoja, od sjemenke nadalje. I sve će doći na red u svoje vrijeme.

U najvećim trenucima dosade možeš posaditi i tratinčicu u čep od piva, da joj se diviš par dana. Možeš raditi i shohin, mali bonsai, gdje nije bitan promjer debla od 10 cm.

I sve skupa treba donijeti zadovoljstvo.

Gnoj

Bljak, na samu pomisao na gnoj javljaju se virtualno neugodni mirisi. A oni su pak i inače produkti raspadanja organske tvari pod utjecajem mikrokozmosa.

Iz gnoja u vrtlarstvu, botanici i sličnim biljnim aspektima čovječanstva proizlazi gnojenje, fertilizacija ili najblaže rečeno prihranjivanje ili dohranjivanje.

Pa, zaboravimo na onaj gnoj u kojeg ugazimo kad najmanje treba. Gnojivo je tvar koja u sebi sadrži tvari potrebne za rast biljaka. Radi se o gotovo dobrom dijelu periodnog sustava elemenata, te o raznim mineralima i spojevima  koji sadrže te elemente a koji se raspadaju pod utjecajem sunca, vode ili zraka.

Korijenje je organ koji je najvećim dijelom zaslužan za apsorpciju tih tvari, bilo elementarno ili otopljenih u vodi. Da ne idemo u detalje, gnojivo tj. hranu dodajemo, miješamo ili na drugi način apliciramo u supstrat u koji je biljka posađene. Evo biljko, tu ti je!

Kad budem velik bit ću bonsaist

Svašta mi se mota po glavi, pa kad u moždanim vijugama nastane gomila srodnih ili na drugi način povezanih informacija upali mi se lampica za temu. S temom učenja o bonsaiju je isto kao s dizajnom. Ako razumijemo dizajn općenito onda ga možemo primijeniti i na bonsai. Ne znam odakle početi, pa ću jednostavno početi.

Svi mi nešto učimo, pa pokušavamo svoje znanje prenijeti na druge koji možda manje znaju. Tako se znanje prenosi. Često puta sam na ovom blogu spomenuo da iz njega nećete moći baš učiti. No ako se ono što ovdje pročitate može naći i negdje drugdje, kao činjenica, onda je razlika samo u načinu prijenosa informacija. Znanje nije nešto što se može u cijelosti usvojiti odjednom. Ono se uči korak po korak, s time da svako novo saznanje postaje temelj onog sljedećeg. Oni koji su prešli više koraka bolji su učitelji u smislu povezanosti informacija. Stoga netko s tek kilometar hodanja nije baš najbolji učitelj što se tiče suštine stvari. Sama metodologija i prezentacija činjenica pak je sasvim druga stvar.

Idemo sad na nekoliko podtema, a 'lajtmotiv' će biti bonsai.

Na audijenciji kod cara

E, daaaa....

Malo tendenciozni naslov je sasvim u skladu s mojom naravi. Uspio sam se danas malo podružiti sa Seba-sanom. Da ne bi bilo zabune, ne mislim mog domaćina uvijeno "navijati" kao cara, ali s moje točke gledišta, ovaj susret je bio sličan susretu kad je onaj prvi seljo u Kini došao caru dinastije Han, Sui, Tang, Hsia, Shang ili Chew (ovisno gdje ste na Googleu kliknuli), da mu ovaj objasni nešto oko tih malih stabalca u posudi. Car je imao iskustvo i viziju, a seljo se na mah zaljubio u cijelu priču.

I tako sam malo opipao lišće, pogledao neslužbeni trening orijentalisa, upoznao se s legendarnim bršljanom, posjetio 'sai-bochi', malo gledao kako funkcioniraju alati, a najviše vremena smo ćaskali. Evo par dojmova.

Idemo dalje - priprema

Slika se polako slaže. Poput slijepca kojem su objasnili kako izgleda svijet oko njega. Pa ima nekakvu virtualnu sliku u glavi. Još koji mjesec i trebat će početi nešto raditi, pa me malo lovi trema. Naravno da nisam bezrezervno i nevino oduševljen poput nekoga tko je dobio bonsai za poklon. Takvom je sve ravno odavde do Japana, i baš se sretno osjeća. Još neko vrijeme.

Ali da sam zainteresiran i pomalo uzbuđen zbog svega - jesam. Bespućima interneta naletio sam na rasprave o stilovima, pravilima, interesima, školama, smjerovima, izložbama, kritikama i rekao sebi - stop! Vraćaj se na početak. Male bebe nemaju potrebu razmišljati na koji će im fakultet najbolje odgovarati. Živi se korak po korak.

E sad, back to the good old drawing board.

Treba pripremiti kinderbet, pelene, malu odjeću, stol za prematanje....hmm, :)) Ne, to je za jednu drugu temu.:)

Prvih 40 dana

Kakvi su moji dojmovi? Pa, nije loše za čovjeka bez drvca :)

U prvih 40 dana ovog bloga napisao sam 35 članaka, a blog ima blizu 700 otvaranja stranica (moja otvaranja su isključena). Ovih 40 dana je ujedno i vrijeme koliko traje moja nova opčinjenost malim drvcima s velikom dušom.

Dobio sam i nekoliko poruka podrške i to od ljudi koje poštujem kao sudionike hrvatske bonsai scene. Ovaj dnevnik je  kao neka moja priprema za proljeće 2012. i ima neku čudotvornu vrijednost, za mene samoga. Ovdje slažem svoja razmišljanja i zaključke, kao da govorim sam sebi.

Bonsai prije bonsaija

Evo nove inspiracije za zatomljivanje teškog nestrpljenja. Kad netko počne učiti o tehnikama bonsaija, to je isprva totalno neprepoznatljiva tema. Sve što se čuje ili pročita djeluje novo (osim za one koji su se školovali za hortikulturu, bitaniku, bilogiju i slično). Kad netko, svjestan da nema pojma, počinje saznavati nove informacije koje nema s čime iskustveno povezati, onda zakažu neki kreativni mehanizmi.

Zato se obično u ljudskoj civilizaciji razlikuje učenje od učenja s razumijevanjem. Učenje kako se lovi riba.

I tako slijedom, premetavanja internetskih tekstova čovjek shvati da je bonsai drvo u maloj posudi, da to raste i razvija se, što je kod drveta bitno a što nije i koliko treba vremena za to. To postanu neki postulati. Nakon toga zdravom logikom se shvati da su sjemenke out, sadnice su out, pelceri su out, te da nestrpljivu dušu najbrše možemo utješiti yamadorijem iz prirode.

Zdrava logika. No ponekad u okvirima stečenog znanja propustimo biti kreativni pa logičku sliku složiti na drugi način.

Stari jorgovan

Ima u dvorištu jedan stari jorgovan. Mislim da je star preko 40 godina. Samonikli je kraj jednog zida kuće i ovdje je dugo stajao kao ukras vidljiv s ceste. Pamtim ga kao malog dok sam i sam bio mali. Zbog zida je rastao ukoso, imao je dva stabla i tri put se lomio, koliko pamtim. Jednom se slomilo jedno od dva stabla. A preostalo deblo je dva put stradalo od snijega. Kako je malo smetao je u prolazu, zadnji zahvat na njemu je bio prije par godina kad mu je stablo od cca 12 cm (ili više) promjera odsječeno na nešto iznad metar visine, da više ne visi iznad auta.

I ta je stara kvrga, poput vrbe, po kori izbacila nove pupove i potjerala nove grane. Ove je godine cvao, punim sjajem.

No krvna mu slika ne izgleda tako sjajno. Star je, a izgleda da ima rupu po cijelom stablu, kroz sredinu. neposredno iznad zemlje je velika šuplja kvrga mrtvog drveta (jer ovo je nakad bio twin-trunk jorgovan). Ako ga se proba cimnuti, očito je da negdje jedan od korijenova i dalje drži vodu. No bojim se da je pitanje vremena kad će ga ubiti prejaka suša, zima, kukci koji su se naselili u njemu ili nešto drugo.

A možda su u šumi...

Neupućenom ljubitelju bilja, pri spomenu na bonsai,  prvo pada na pamet IMATI doma bonsai drvce. To je tek mali hir, da uz pelargoniju od bake, kaktusa sa sajma cvijeća te neizostavnog spiralno svijenog bambusa preostalog iz ikebane na zadnjoj svadbi  ima i jedno  bonsai drvce. To je nekakva japanska biljka i baš je fora. Biljka kao i svaka druga, staviš je na vidljivo mjesto, tu i tamo zalijevaš i diviš se. Dok mu ne umre.

Kad se čovjek malo štrecne od toga, pa se malo uputi u tematiku nastajanja bonsaija, a još mu iostane malo volje, onda si misli zašto davati novac za bonsai, ionako kažu ta to ne valja ništa, ja ću napraviti svoj bonsai. Dobar smjer, ali neću sad opet o tome. To spada u stroge početke opisane nekoliko puta na ovom blogu (Nije to tek tako, Priprema, pozor, sad...).

Nekome uspije ovo poloviti dok si rekao 'nebari'. Ali nismo svi jednako talentirani. Neki smo "pametniji". Pa izmislimo bonsai umjetnost nanovo.

Vizija

Polako stvari sjedaju na svoje mjesto. Osjećam se prilično spremnim za proljeće 2013. Sigurno će biti pogrešaka, jer biti spreman ne znači biti bezgriješan. Biti spreman znači da kad pogriješiš ne čudiš se puno jer znaš u čemu si pogriješio ili barem imaš predodžbu o tome.

Bio sam neki dan na forumu Art of Bonsai pa sam doživio novo prosvjetljenje. Shvatio sam da sam spreman tek za prvu godinu, i koliko je dalek put do bonsaija. Kad na tom forumu debatiraju Walter Pall, van Meer i mnogi drugi, onda iz samog sadržaja vidiš da pojma nemaš o bonsaiju.

Ali dobro, nije to prepreka, do toga tek treba doći. Možda neću pogriješiti ako hažem da je prvih deset godina u bonsai hobiju tek hortikultura i borba sa sušom, nametnicima i vlastitom glupošću. Nakon tih deset godina možda se ta hortikulturalna aktivnost nekako premetne u bonsai aktivnost. No o tom po tom.

Bonsai s fizičkim nedostatkom

Kao i u svakom poslu u životu, stvari se mogu pokvariti. A mogu imati i falingu od početka. Bonsai nije iznimka.

Drvce može biti prelijepo, ali s malim problemom zbog kojeg je nešto dalje od savršenstva kakvog smo zamislili. Nedostaje mu recimo jedan krak korijena, ili mu na ključnom mjestu nedostaje grana.

Načeo sam prilično složenu temu pa bolje da probam to što bolje sistematizirati iako neću obuhvatiti baš sve. Ovdje ću izostaviti kupljeni bonsai (mallsai) koji ima čitavu hrpu nedostataka. Zanimljivije je baviti se yamadorijima.

Pogledajmo prvo kako kategorizirati nedostatke.

Ako piše bonsai, možda je bonsai

Kao što tračevi pod konspirativnim nazivom "vijesti" prodaju novine, zrnca bjeline s čudotvornom inteligentnom kemijskom formulom prodaju praškove za veš, tako i ključna riječ bonsai prodaje kojekakve proizvode koli imaju makar daleke veze sa smislom. No, takva je komercijala.

Danas nije problem vinogradskim škarama dati trgovačko ime "Bonsai" da bi ih se prodalo više. Netko će povjerovati da, ako se očito radi o škarama za nekakvo rezanje biljke, a još se k tome zovu bonsai - onda mora da će super rezati, a možda čak i oblikovati grančice.

Ima toga još....

Vrbina voda - kad te peru hormoni

Domaće je domaće.
Pročačkao sam opet malo po Googleu i isplivalo je dosta informacija o ovom "sam svoj majstor" receptu koji može pospješiti zakorijenjivanje biljaka.

Vrbina (ili vrbova) voda je zapravo prirodni nadomjestak za razne sintetičke komercijalne hormone za zakorijenjivanje.

Naravno da hormon za zakorijenjivanje najviše koristi kod zakorijenjivanja reznica radi kloniranja matične biljke, ali i kod bonsaija može imati primjenu, posebno kod yamadorija od kojih očekujemo da nadomjeste izrezano korijenje.

Za početak malo teorije.

Ribe i ribolov na bonsai način

Bonsai s razlogom ili bez razloga povezujemo s Japanom. A japance poznajemo i po mudrim izrekama.
Jedna od njih kaže otprilike: Ako čevjeku uloviš ribu nahranio si ga za jedan dan, ako ga naučiš loviti ribu nahranio si ga za cijeli život.

Istinska mudrost za nekoga tko vlada ribolovom. No u priči je i druga strana, a ta možda nije voljna učiti jer to treba odraditi.

Japancima nije palo na pamet postaviti to drugačije: Želiš li biti sit jedan dan traži od nekoga ribu, želiš li biti sit cijeli život nauči loviti.

Ah, ti 'bonsai' početnici...

Prva stvar, i ja sam početnik, tako da svaku šalu koju napišem prvo lijepim (i priznajem) na svoj račun.
Početnici su čudne biljke i to ne vrijedi samo za bonsai hobi, to vrijedi za sve interese gdje  iz ničega upadne u nešto o čemu nemaš ama baš blage veze.

Vjerojatno svatko poznaje bar jednu takvu osobu koja se počene baviti nečim jer se time bave i njeni prijatelji, ili se počnu baviti nečim jer ih jednostavno zanima, pa kasnije upoznaju ljude koji su duže u tome.

Ovdje nastaje problem (a gdje ne nastaje?).
Početnik često smatra da ima dovoljno znanja za postavljati "pametna" pitanja kako bi ostavio dojam da se kuži. Njegovo pitanje nije ponizno osnovno pitanje tipa "nemam pojma ali imam želju pa trebam pomoć", već vrlo važno pitanje tipa "napravio sam odličnu stvar ali eto, imam neuobičajen problem pa trebam pravog eksperta i znalca".

Bonsai hitna služba - s naglaskom na prezalijevanje

I tako ja čitam i učim, čekajući proljeće, pa stvaram zaključke koji će mi možda pomoći ili odmoći (ako zaključim krivo). Pisao sam već o činjenicama koje bi početnik trebao znati prije nego uopće počne, i da nije to tek tako.
No u zadnje vrijeme sam zaključio da prije znanja o oblikovanju, sađenju, skupljanju i karakteristikama vrste treba savladati "prvu pomoć".

Internet je pun članaka o njegovanju bonsaija na ispravan način. Već je i sama bonsai umjetnost evoluirala pa se pronalaze u virtualnom svijetu i razne činjenice koje ne stoje - što treba. a što ne treba raditi.

Na stranu i to, pravila su da se savijaju, a usmjerena su tome da drvo živi dugo i sretno jer priroda ima samo jedan zakon. Ona pravila koja postavljaju bonsaisti su samo skup principa i metoda, kako raditi da bi ispoštivali prirodne zakone i potrebe malog stabla. Stoga je sasvim jasno da se metode i tehnike razvijaju u korist stabalca.

Malo o korijenju

Najčešći razlog koji napravi frku oko sušenja lišća i općeg lošeg stanja bonsai drvca je prezalijevanje. Da se razumijemo, izostanak zalijevanja također uzrokuje smrt, ali kad vidiš suhi supstrat sve ti je jasno. No kad biljku uredno zalijevaš, a ona je ipak bolesna, onda to i nije tako očito.

Ako idemo korak dalje, čak ni zalijevanje nije stvarni problem. Pravi problem leži u propusnosti supstrata.

Bonsai stručnjaci nam lijepo govore da se bonsai ne sadi u zemlju. Nema smisla polemizirati s njima, posebno ne preko argumenta da je biljka do tada živjela u zemlji, u šumi, na livadi... to nije argument za, jer u računicu treba uzeti i posudu.

Hobi Bonsai Forum

Sjajno mjesto za razmjenu informacija, posebno ako ste bonsai početnik. Tamo se može pitati, dobiti savjet, pronaći sastave supstrata, mjesta i cijene kupnje komponenti za supstrat, o gnojivima, o yamadorijima, o klubovima, o dizajnu, o posudama, o alatima itd. itd. Samo ponekad treba malo duže tražiti, ali sve se nađe.

No izgleda da je forum na godišnjem.

Bonsai: Previše nestrpljive pažnje...

Pričitao sam neki početnički e-book koj govori o jednoj od, pretpostavljam, vrlo čestih početničkih greški - poklanjanje "previše pažnje" svom bonsaiju.

Iskusni bonsaisti će reći da pažnje nikad dovoljno, ali ovdje govorimo o nama početnicima. Početnik je vrlo blizu plaćanju cijene za nestrpljenje.

A nestrpljenje se lako ogleda u tome da početnik izvadi solidan yamadori, finalno mu prikrati korijenje, oreže ga, napravi defolijaciju, malo ga podrila, ožica ga, i dobro zalije gnojivom. Nakon toga nabavlja dobru bonsai posudu kako bi svoje drvo već iduće godine mogao pokazati na nekoj izložbi.

Od svega mu ostane samo ta posuda.

Ovo je, shvatili ste, karikiranje, ali živopisno objašnjava da ne možemo raditi sve odjednom. Samo zato jer smo nestrpljivi. Koliko god kome bilo krivo, bonsai umjetnost nije natjecanje u brzini.

Šećerna vodica

Eto, kad čovjek puno pročita mogu mu se malo pomiješati stvari. Zbog previše informacija i razumijevanja, jednostavne priče se kompliciraju.

Ovo je jedan teoretski post. Nije teorija Big Banga, ali evo koje su premise i zaključci teorije.

Radi se dakle o jednom panju javora kojeg svako malo spominjem i koji čuči u jednoj polovici plastičnog karnistra u ne baš idealnom supstratu. Taj je panj već više puta proglašen pogreškom i nije dobar startni materijal za bonsai. Trebao je biti silom iskopan prilikom vađenja živice, tijekom srpnja,  i to je uglavnom jedini razlog zašto je baš u srpnju završio u posudi  i neiskusnog wannabe bonsai amatera.

Nakon stavljanja u posudu, postojao je priličan set listova koji su trajali skoro cijeli tjedan. Nakon toga su se usukali i osušili (što nije čudno), te su na nekoliko mjesta započeli rasti mali listići. Rješenje za ovaj panj je ostalo da ga se pusti tako do proljeća "pa ćemo vidjeti".

Cilj, sredstva, mogućnosti

I ovo bi, čini mi se mogla biti jedna kontroverzna tema. Ali tu sam ko doma. Opet ponavljam, po ne znam koji put, da čekam proljeće za svoje prvo drvo.

Mnogi će me iskusni bonsaisti uvjeravati u različite stvari. Evo primjera:

- Gle, drvce nije bog zna što ali možeš na njemu vježbati
- Ovo drvo je bezveze, nabavi pravi startni materijal i uštedi godine truda
- Nemoj kupovati mallsai jer se to ne isplati, ta drvca ne valjaju
- Za početak, kupi mallsai i vježbaj na njemu

Gledajući samo ovih nekoliko rečenica, vidimo određenu razliku. No, svi su u pravu. Ne poznajem mala drvca, ali vjerujem da poznajem ljude, i znam da su svi u pravu. Jer imaju svoj stav, i svoj bonsai hobi su usmjerili u određenom smjeru. Stoga su i njihovi stavovi različiti.
Različiti ljudi žive u različitim uvjetima, različitog su temperamenta, prilike oko njih su različite... Iluzorno je očekivati da razmišljaju isto.

Metode: margotiranje (air-layering)

Ova metoda razmnožavanja biljaka je poznata tisućama godina. U pojedinim situacijama može biti praktična i u bonsai hobiju.

Ukratko, osnovna metoda se sastoji u skidanju prstena kore na dijelu grane na kojem želimo razviti novo korijenje, taj dio omotamo u vlažnu mahovinu i foliju, a kad se na tom mjestu razvije novo korijenje odrežemo granu ispod tog mjesta. Ovo je najkraća verzija.

Pogledajmo par detalja i varijante, te na koji način to možemo praktično primijeniti.

Kako oblikovati velikog čovjeka

Osnovne tehnike i principi koje svako bonsai drvce treba poštivati, kako bi oblikovalo velikog čovjeka (Pogled s druge strane bonsai umjetnosti).

Autor: Carpinus Orientalis

Rast u šumi i na planini je često težak  nepodnošljiv. Prva oblikovanja velikih ljudi započela su davno s nekim kineskim carom. Ova se tehnika razvijala i održavala sve do danas.

Najbolji veliki ljudi uspjevaju ako ih pronađete u prirodi. Trebate znati što i kako tražiti. Ljudi u prirodi su često mali i nemaju dobre karakteristike. Prije svega se dobro znati kakav mu je 'nebari', jer je to osnova na kojoj raste i koja se teško ispravlja. Čovjek s dobrim nebarijem krasi se mnogim kvalitetama, ima svoje svjetonazore, voli prirodu, pedantan je i dosljedan,odrastao i voli učiti. Ne nađete li takvog, možete pokušati i snešto lošijim, ali će mu trebati mnogo drilanja, što predstavlja problem, pogubniji za nas nego za njega.

Nadalje 'stablo' čovjeka treba biti zanimljivo i s karakterom, ono mu daje čvrstinu i postojanost.

Za 'krošnju' ne marite puno u početku, jer se ona uvijek razvija, to je negova nadgradnja,  pa će vaš čovjek s vremenom postati reprezentativni uzorak.

Volim svoju mačku, ali....

Ako ste ljubitelj bonsaija, a uz to i ljubitelj mačaka, pa ste svoju obitelj obogatili za jednog dlakavog četveronožnog spavalicu - morate biti oprezni.
Najbolje je mačku naučiti da se drži podalje od vaših bonsaija.

Prva opasnost je da će se možda iz znatiželje gurati oko polica i srušiti neko manje drvo. Nije prevelika šteta ali je ipak šteta, razbila se posuda a i biljka je na prisilnom presađivanju.

Druga malo veća opasnost je da mačke vole brusiti nokte, posebno na stablu. Iš mic od bonsaija!

No najveća opasnost od mačke je zapravo svojevrsni 'tihi ubojica'....