Umro javor

Prilično šokantno. Počneš slijediti stariju braću i sve napraviš po PS-u, ono, zadovoljan.
I nakon dobrog početka nešto krene u krivo i to nakon više od dva mjeseca. Na što li se svodi rješavanje takvih problema. Pitaš za nekoliko mišljenja, najbolje je da su različita jer od toga dobiješ više, a kad ti se sve skuha u glavi napraviš po svome.

No nećemo sad očajavati, ima teorije ispred , iza i okolo toga.

Bonsai progresija

Evo, hodajući s fotićem po vrtu, sjetio sam se da bi ovo mogla biti dobra tema. Na Discovery Channelu možete pogledati naptimjer How It's made gdje se vidi kako nastaju stvari, od sirovine, preko proizvodnje do pakiranja. Zanimljivo je vidjeti što je sve prošla npr. pašteta prije nego je postala pašteta.

Svojevrsni How it's made u bonsai svijetu obično nazivamo progresija, prikaz faza razvoja drveta. Kakve je sve transformacije drvo prošlo dok nije postalo to što je sad. Vrlo je jednostavno, zar ne? Ili ipak nije...

Puževim korakom

Ako mislite da se naslov odnosi na to kako se sporo (ali sigurno) razvija bonsai, e, nije...
Nego se odnosi baš na puževe, prave pravcate. Iako ova priča ima samo indirektne veze s bonsaijem, bolje je tako nego da ima direktne.

Znam u grubo za neka 4 'modela' puža koje viđam u dvorištu. Žuti živičnjak (Cepaea hortensis) je onaj simpatični mali žuto-crni prugasti. Pa je tu onda veliki vinogradnjak  (Helix pomatia). To je onaj obični domaći vulgaris kojeg obično zamislimo kad velimo 'puž'. Ovo su modeli s kućicom. Od onih koje manje volimo, beskućnici, golaći (kakav je to puž bez kućice) tu je veliki balavac (Limax maximus) kojega od milja i dragosti ponekad zovemo i "slinavac" koji dolaze u nekoliko dezena i boja uglavnom u sivim nijansama.

A današnji post je namijenjen onom drugom beskućniku, lopovu, pošasti, napasti, katastrofi, elementarnoj nepogodi, štetočini i 'niš-koristi' koji se odaziva na ime šumski prpolj (Arion rufus) a kojeg, nakon što u čudu razrogačimo oči,  prepoznajemo po narančasto-smeđoj boji. Ako uspješno izustimo koju riječ onda je to obično: "Gle, smeđi slinavac!". Ako to kojim slučajem i nije Arion rufus, onda neodoljivo liči na njega.

S obzirom da mi ova nepogoda noću tumara po dvorištu, malo sam se potrudio da ga upoznam.

Legenda o kineskom brijestu

Kineski brijest je jedna od češćih biljaka koja dolaze iz supermarketa i prodaje se pod bonsai. Ljudi to kupuju, netko sebi, netko za poklon drugome, i onda pod obavezno svi završe na Hobi bonsai forumu otvarajući novu temu koja u pravilu bar jednom spominje frazu 'u pomoć'. Ako ste barem godinu dana umjereno u bonsai svijetu, jasno vam je da stvari ni izdaleka nisu tako jednostavne kao što je ispeglati karticu i puknuti drvo na prozorsku dasku slijedeći upute prodavačice specijalizirane za muškatle.

Ne, puno je kompliciranije od toga. A zašto? Pa evo...

A možda su u šumi

Imam prijatelja šumara. Dogovaram da ga posjetim na "radnom mjestu" tamo gdje je havarija i sijeku se velika drva, za ogrijev i građu.
- Ima li tamo u toj šumi malih grabova? - pitam
- Ima -  kaže - koliko hoćeš.
- Ali meni treba grab, ili... javor, poljski, campestre, možda brijest ili bukva...
- Pa ima i toga, a za kaj ti treba?
- Ono, bonsai, znaš malo drveće u japanskom stilu...
- Ma ima toga puno ono, ko prst debeli,  ima i po rubovima šume...
- Je da ali ne trebaju mi ti tanki, trebam ono, ko' ruka ili deblji, pa da je recimo stradao, slomilo ga veliko drvo, ili raste negdje gdje nije napredovao, da mu se lijepo vidi korijenje
- Ahaaaa, znam, ali hmm, to ti nije dobro, mislim ovi veliki , imaju veliko korijenje, preko metar...to trebaš otkopati...

Popodne u Međimurju

Nije mi to daleko, nekih pola sata do Čakovca. Promatrajući popodne svoje panjeve konstatiram da bih mogao svratiti do Adriana. Na brzinu dogovor, i evo me. Stigao bih i prije ali sam po putu istraživao nekakvo "klepetanje" u prednjem lijevom kotaču.

Lijepo je kod njega, pravi botanički vrt oko kuće. A jedan mali prostor ispred terase rezerviran za mala stabalca. Nisam baš brojao ali ima ih puno. Dočim, bilo ih je još i više, kaže Adrian. Tužna priča. Stjecanje iskustva se plaća drvcima. Klimatske promjene, UV zračenje, osjetljivi crnogorični materijal, kad se sve poklopi....ne trebaš zvati onog od dolje, on i sam dođe.

Naravno, zaboravil smo se fotkati...

Još uvijek želite pokloniti bonsai?

Pregledavajući statistike bloga vidim da je najčitaniji članak Poklon bonsai: da ili ne? napisan još u srpnju prošle godine, a tri najtraženija pojma su 'bonsai prodaja', 'bonsai gdje kupiti' i 'bonsai za poklon' na koje čitatelji pronalaze baš taj članak u svemogućem Googleu..

Pa dakle, dragi bonsailjupci, napravimo još jedan osvrt na ovu temu. A zašto? Pa zato jer vas želim odgovoriti, želim vas obeshrabriti i umanjiti vam želju da nekoga na silu usrećujete bonsaijem kao poklonom.

Probijete li se kroz sve riječi obeshrabrenja, kroz svo sumračno proricanje kratkoročne sudbine vašeg poklona te i dalje mislite da se to vama neće dogoditi, onda možda ipak.... ali počnimo!

Zagonetka prepoznavanja

Kako izgleda , ovo proljeće je počelo dobro. Prije svega zbog toga što moja tri panja pokazuju znakove da bi jednog dana htjeli postati minijaturno drveće. Strpljivo promatram i promišljam u kojem će se smjeru razvijati ova avantura. No, ne mogu reći da je sve pod kontrolom jer još u sto stvari nisam siguran.

Prije svega, zagonetka prepoznavanja vrsta je trenutno aktualna.
Evo tih dvojbi...

Prije 15 godina

Ne da mi se sad tražiti, ali negdje u ranijem postu sam napisao da sam prije 15 godina, inspiriran predavanjem izvjesnog Sebastijana odlučio da i ja mogu biti bonsai majstor.

Zadatak je bio lak, a ideja jednostavna.

Pogledajmo kako je to izgledalo, i nemojte ovo pokušavati raditi kod kuće.

Putovanje brzinom drveta

Kad mačka ogladni, dođe ti i mota se oko nogu, ispusti kakav glas i molećivo te gleda. Onda te veselo prati na putu prema svojoj posudi, strpljivo sjedne i čeka dragocjeni sadržaj. Treba joj par minuta da sve smaže. Onda zadovoljno izabere svoje mjesto za odmor, prije kojeg slijedi neizostavno 'umivanje' i oblizivanje kako bi ponovo uspostavila svoj feromonski sustav i mirisala po mački umjesto po ribi ili piletini.

Mačka je baš interaktivna. Ovaj ritual se ponavlja nekoliko puta dnevno, svaki put je mrvicu drugačiji. I mi smo, ljudi, interaktivni, kad napravimo akciju, očekujemo reakciju, i obrnuto, reagiramo na tuđu akciju.

Kad u proljeće iskopaš panj bez krošnje s namjerom da od toga napraviš drvce, stvari se mijenjaju iz korijena.

Jedan dan u stripu

Poljski javor čudnog oblika, uz malo sreće nove grane bi se trebale pojaviti ovo ljeto.

Drugi poljski javor, slična situacija, nekoliko pupova koji su postojali su na žalost otkinuti mojom nepažnjom prilikom manipulacije. no zapasio sam da ima toga još, par malih zelenih točkica, moglo bi ispasti dobro.

Grab s obećavakjućim nebarijem, ali prilično problematičnim vrhom. Ovo neće moći bez savjeta nekog iskusnijeg. Do sad nisam naišao na slučaj da postoji ovakva "kvrga" iz koje rastu mladice (jer to nastaje zbog ljudskog djelovanja). Sve mu se čini  da ću trebati još koju granu, negdje od nikud.

Prvi znoj i križobolja

Jučer odosmo kod prijatelja u vinograd, pa u malu šetnju njihovom šumom. Tamo sam našao nekakve trupce, pa reko da probam. Sezona vađenja se bliži kraju, pa ne treba gubiti vrijeme.
I tako me danas boli koljeno, imam križobolju a i pošteno sam se zadihao noseći ove trupce uzbrdo. Vrlo zanimljivo iskustvo, jedna slomljena lopata, zatupljena sjekira, ali nadam se da je vrijedilo.
Evo fotke prije čišćenja, ostalo ću objaviti kasnije kad završim proceduru.

Ne mogu sa sigurnošću reći o čemu se radi, no ovo u sredini bi trebo biti kontinentalni grab, a pajdaši lijevo i desno javori, vjerojatno poljski. Kao startni materijal ova drva imaju svoje probleme i prednosti.

Grab ima dobar izrast, ali je rastao na "bentu" ispod živice i odrezan je tako kako je odrezan, a dosta korijenja mu je bilo iznad površine zemlje. Ima sasvim upotrebljiv nebari, ali lagani nedostatak sitnog korijenja. Uspije li se primiti bit će ok.  Na gornjoj strani je odrezan onako kako ga režete kad vam negdje smeta, a kasnije su škarama samo rezani mladi izboji tako da ima tri "kvrge" iz kojih raste puno izboja. To će trebati nekako riješiti s vremenom jer ne izgleda dobro.

Javori, kao i svaki poljski javor u šumi ima svoj specifični "zavoj " pri korijenu ali barem mu stablo nije čisti ravni kolac, i ima nešto sitnih pupova. Za razliku od graba, javori obiluju mnoštvom sitnih korijenčića pa vjerujem da s primanjem ne bi trebao biti problema.

Radim tri nova sanduka za njih, pa kad to sve pričvrstim i posložim postavit ću nove fotke.

Halo vi gore, jel napokon proljeće?

Kako izgleda, bit će da je proljeće ipak počelo. Ne vjerujem više u povratak zime. No lako je moguće još koje iznenađenje.
Sve u svemu počela je moja prva bonsai godina. Ima nekih koji su pratili ove moje lamentacije još tamo od ljeta, pa me pitaju što je. Pa eto, objavljujem svima koji su mislili da sam se ispraznio i nestao sa scene - nisam! Jedino je sezona malo kilava, a zima se pokušala "uhljebiti" u prirodni tok stvari duže nego zaslužuje.
Mene sad čeka nešto više aktivnosti, u nastojanju da imam očemu pričati i na čemu raditi.

Pa eto, u polovici travnja dokle sam stigao....

U iščekivanju

Kontaktiram s nekim pajdašima koji kažu da su se već malo oznojili u pauzi između dva snijega, pa se već prikupljaju neki startni materijali. Kažu da i žicaju i cifraju jer im je dosadno, ali to je ovaj čas nebitno, barem meni, nego su bitne iskopine
I taman počnem ja listati svoje zapise, gdje sam ono zapisao da je bilo ono grbavo drvce.... No, eto vraga, opet padne snijeg, ono, čisto da zvijerkama pokrije trag.
Od silne dosade, one ljetne "kad će više" dosade, sad se lagano osjeća cajtnot, ili što bi rekli vrijeme odmora se bliži kraju. Trebat će malo zapeti u narednim mjesecima. Ništa vjerojatno neću imati prerano, ponešto ću naći na vrijeme, a vjerujem da ima šanse da s nečim i zakasnim. Pa što onda? Prva godina, ili je ovo nulta...