Ljudi iza drveća

Upoznao sam neke ljude koji se zaista ozbiljno i predano bave bonsaijem. Znam i neke, poput mene, koji tek htjeli pokušati ovu umjetnost i vještinu.
Zaključio sam da se čovjek jednako tako izgrađuje i oblikuje kroz svoj rad s bonsaijem.
Kad počneš, nisi bonsaist. No, dobro, jesi ali samo nazivno, no ne i u suštini. Analogno principima razvoja i oblikovanja bonsaija, možda bi se moglo reći da ne možeš zaista postati bonsaist u manje od 5 godina.

Evo kako sam si ja zamislio faze razvoja:

Biljni "circle of life"

Nekad smo kao djeca raspravljali koji je najvažniji organ u ljudskom organizmu. Nekako smo došli do toga da je to srce, jer kad ono prestane kucati, sve stane. No i srce ne može raditi ako neki drugi organ ne radi kako treba. Svi su organi važni.

I biljka ima svoje organe. Pri bavljenju bonsaijem trebalo bi zati ponešto o tome. Kemijske reakcije, biološke i fizikalne procese u metabolizmu biljke prepustit ćemo biolozima. Za bonsaista jedino nije na odmet razumijeti kako biljka zapravo živi.

Potrošio sam dva sata da bi prikupio dovoljno informacija temeljem koji bi se mogla napraviti jedna laička priča razumljiva svakome.

 Pokušajmo to postaviti što jednostavnije.

You talking to me?

Drveće ne govori! Ili govori?
Mogli bismo to promatrati sa stanovišta botaničke realnosti, ali i sa stanovišta metafore. Čim uđemo u metafore, uključili smo čovjeka i njegov um. A čovjek je po definiciji misaono biće.

Zbog te svoje 'misaonosti' posjedujemo osobine poput prisnosti, ljubavi, vezanosti i druge emocionalno-funkcionalne karakteristike.
Zbog tih naših osobina, drveće u jednom trenutku ima sposobnost govora.
Shvatili ste, to nije govor glasom, već govor kao metafora za naše prepoznavanje određenih pojava u prirodi.
Na satu fizike profesor kaže: "Tijelo izbačeno određenom silom u zrak pod 45 stupnjeva, nakon određenog vremena će gubiti na brzini te pod utjecajem gravitacije promijeniti putanju i započeti slobodni pad."
I zatim svoju konstataciju okruni pitanjem: "Što nam to govori?"

Takvim klišeiziranim pitanjem potičemo priču, a to nama paše, jer onda razumijemo.

Moraliziranje "for dummies"

Nedavno s prijateljem razgovaram o bonsaiju. Nakon tog razgovora nisam se mogao oteti dojmu da kad s malo žara predočiš nekome ljepotu minijaturnih drvca, postupke oblikovanja, u ljudskom umu klikne neki klik pri čemu on odjednom doživi bonsai kao živo biće. To je dobro.
A kad netko krene debatirati o tom živom biću sa svojeg neukog stanovišta, onda počne počne moralizirati.

Uzmeš drvo iz prirode, a moralist će taj tvoj čin isti čas gledati s podozrenjem, pitajući se koja daska u glavi ti se pomaknula i koja si vrsta huligana i ubojice.

Pa onda čuješ nešto od sljedećih moralnih prijekora:

Poklon bonsai: da ili ne?

Hobi bonsai forum je dobar izvor inspiracije za pisanje novih tekstova. Razvalila se tema o kupovanju bonsaija za poklon. Logično je da ljudi proguglaju pa završe na forumu gdje će postaviti pitanje, što kupiti, gdje kupiti, i koliko košta.
Interesantno je da nikad ne pitaju kako se održava i što treba raditi nakon što se pokloni drvce. Ovo nije kritika, ljudima jednostavno ne padne na pamet. Svakome se dopada bonsai drvce i čini se baš kao zgodan poklon, onako efektan, nježan, prirodan, dopadljiv, smirujući, simpatičan. Ali to je pozornica, a u backstageu se događaju sasvim druga čudesa.

Ako itko naleti na ovaj tekst s namjerom da nekome kupi i pokloni bonsai, bilo bi dobro da se upozna s nekoliko realnih činjenica.

Lude godine - priroda treba vrijeme

Vrijeme pri bavljenju bonsaijem ima veći značaj nego se to na prvi pogled čini. Ne može se ubrzati protok vremena. Zgodno je to da svaki naš potez zahtjeva reakciju našeg malog drvca, a vrijeme i dužinu te reakcije određuje priroda.

Kao početnik naći ćete, potpuno neselektivno, bilo kakvo drvo jednostavno zato da biste nekakvo imali i da biste imali s čime raditi.

Iskusni bonsaisti će vam loše drvo, tj. drvo s ložim i neizrazitim karakterisikama ("potensai" - potencijalni bonsai) odmah ocijeniti kao škart. Gledajući sa stanovište nekoga tko je također nekad bio početnik, to je savim osnovano. Svatko od dobrih bonsaista možda pomalo žali za godinama koje je izgubio gnjaveći nekakvu sjemenku, reznicu ili sadnicu, koja do danas ne izgleda ni približno dobro kao drvo pronađeno u prirodi.

Nebari: a što ja znam o tome?

I ovaj post nastaje u vrijeme dok još nemam ni jedno drvo. Ovo je samo moj osobni podsjetnik zapisan mojim načinom razmišljanja koji ću kasnije lakše razumijeti.

Dakle, tema je nebari.

Početnik je često zbunjen kad prisustvuje bilo kakvoj koliko toliko kvalitetnijoj raspravi među bonsaistima.

Moj najnoviji yamadori ima izrazit nebari. Od njega planiram napraviti chokkan. Za sad izgleda prije kao sankan jer sam neodlučan pa sam ostavio nešto više izrasta, treba se  prvo primiti, a nakon prvog orezivanja biti ok, ostavit ću vjerojatno samo centralno stablo.

Auh! :) :): )

Dizajn i kršenje pravila

Evo malo kontroverzne teme. Pravila dizajna i stiliziranja bonsaija.
Istočna tradicionalna bonsai filozofija utvrdila je razna pravila kako bi trebao izgledati gotov bonsai.
Tako razlikujemo stilove oblikovanja: formalni uspravni, neformalni uspravni, kaskada, metla, šumica i slično. Prema tim pravilima svako bi bonsai drvce trebalo sjesti u jednu od kategorija.

Europska bonsai praksa je malo liberalnija po pitanju stila, podrazumijevajući da je dizajn bonsaija osim hotikulture i vrsta umjetnosti, te se ujedno i rukovodi nešto drugačijom i realnijom logikom.
Dok npr. istočnjaci smatraju da eventualnu rupu u stablu treba zatvoriti, europljani je ostavljaju kao prorodni element pa u pojedinim slučajevima čak i umjetno naprave rupu na mjestu odrezane grane.

Nisam upoznat jesu li pravila oblikovanja bonsaija predmet bilo kakvoj jačeg spora između istočne i zapadne tradicijske kulture. U svakom slučaju obje filozofije za sad žive usporedno.

Stoga posvećujem ovaj post promišljanju o potrebi i svrsi pravila, kao temu koja se generalno proteže u razno raznim oblicima dizajna, od fotografije, preko likovne umjetnosti, građevine a tako naravno i kod uzgoja bonsaija.

Premisa ovog posta je da se pravila mogu kršiti. Ali nemojte probati od mene nešto naučiti, barem ne za sad.

Jesam li dobar startni materijal za bonsaista?

Evo još malo teoretiziranja. Ovaj put manje o drveću a više o ljudima. U bonsaiju kod drveća postoji termin yamadori gdje Yama- znači planina a -dori znači uzeti, skupiti. No pojam se ne ograničava samo na planinske borove i ostalo drveće (kojim povodom je vjerojatno skovan od strane drevnih bonsaista), već je uvriježeno da se termin yamadori prema svom smislu u bonsaiju literarno prevodi kao stablo "uzeto iz prirode".

Nemam pojma o japanskom, ali sam se malo poigrao internetskim rječnicima i za ovaj članak skovao pojam ningen-yamadori, pa bi slijedom gornje analogije to preveli kao "čovjek uzet iz prirode". Gledano sa strane drveća.

Kako je Lojzek iz Grabrovine skoro postao bonsai majstor

Prošle je godine Lojzek iz Grabrovine dobio internet. Onda mu je susjedov Vikec pokazao kako se surfa i pretražuje. Pa je u proljeće Lojzek potražio na internetu gdje se mogu kupiti dobre sadnice za dvorište. Kod jednog privatnika je bila cijela kolekcija nekakve 'bonsai' sorte, pa je otišao čovjeku i kupio jedno malo drvo i posadio ga u vrt.
Lojzekova Bara je bila luda.
- Ti vrapca, Lojzek, pa kaj si to posadil, pa gle kak je to malo! Kaj je to? Hruška?
- Nije barica, to ti je nakakvo novo drvo, zove se bonsai!
- Nigdar čula...
- Je pa tak mi je čovek rekel!

Ljeto je, a nemate što raditi

Blago onim akoji su se odlučili počet raditi bonsai u zimi. Mogu početi odmah. A ja počeo razmišljati u ljeto. Prvi test strpljenja za potencijalnog budućeg bonsaista, ako započne u ljeto, je kako dočekati proljeće.

U ljeto se na vade drva, sadnice su bezveze, nema se što na njima raditi, samo se može sliniti nad lijepim drvima koja imaju dugogodišnji iskusni bonsaisti.

Osnovna premisa ovih lamentacija je da ste zakasnili na početak vegetacije, a nemate još ni jedno drvo. Želite li probati ovaj hobi preostaje vam samo čekati sjedeće razdoblje buđenja biljaka.

Ja sam kao početnik sakupio neka svoja razmišljanja i posložio ih u deset točaka.

Priprema, pozor, sad - otkud početi?

Malo bih stavio na hrpu nekakvu osnovnu informaciju o početnim varijantama  stvaranja bonsai drvca.

Konačni proizvod je drvce koje izgledom oponaša pravo drvo, ima njegove karakteristike, i staro je (ako nije staro onda mu dosta kvalitetnih karakteristika nedostaje).

Kako je svako drvo jednom u životu bilo tek sjemenka, počnimo ovaj pregled od te faze. Redosljed će biti od najsporijih načina prema bržim. A vrijeme je faktor,  smislu utroška vremena za uzgoj kao i vrijeme starosti drveta za konačni izgled, ali i kao doba u koje se što radi.

Idemo redom, i počnimo na najnepoželjniji način - sjemenkom.

Nije to tek tako

Jako dobro zvuči imati u vrtu (ili u kući) malo drvce koje će impresionirati prijatelje i znalce.
Možete ga kupiti u shopping centru gdje drvce živi na proteinima, ali nevoljeno i ostavljeno od svih, dok su za trgovca drvce i njegova tegla samo dva artikla različitog izgleda.

Uz malo istraživanja pronaći ćete da su ta drvca serijski proizvedena i velikim centrima za razmnožavanje i brzog su rasta, a to brže stvara novac prodavačima. Ljubitelji biljaka tako dobiju primjerak koji im prividno daje osjećaj da su došli u posjed jedne biljke koja spada u povjesnu japansku umjetnost i tradiciju uzgoja drveća u malim possudama. Na veliko razočaranje, što god kao amater napravili, ovo drvce će umrijeti u rekordnom roku. Ono nije naučeno na hirove prirode, nikad nije osjetilo sunce ili vjetar, potpuno je neotporno, i dok ono u agoniji polako umire proizvođač na polici ima već sljedeću seriju. To je njihova svrha u životu.

Ostane li vam i dalje neka čežnja za bonsaijem, a naoružani znanjem i činjenicom da ste kupili škart, može vas povesti ideja da sami uzgojite svoje drvce, koje je naviklo živjeti u vašem podneblju.

Bonsai - novi početak

Ovaj blog promatrajte s aspekta nekoga tko se u bonsai ne razumije dovoljno da bi druge ponešto naučio, barem za sad, ali tko ipak ima pravo na svoje mišljenje i lamentacije.
Voljan sam naučiti što više mogu o stvaranju ovih lijepih minijaturnih slika prirode, a trenutno nemam ni jedno drvce. Ova moja nova opsesija tom zanimljivom drevnom umjetnošću stvaranja ljepote došla mi je, po mom prvobitnom mišljenu, u sasvim krivo vrijeme za dobar početak. Tako će reći svaki bonsai priručnik, ali i ljudi koji se time bave. U svim tim informacija o tome što se u koje vrijeme radi s bonsaijem , pod šifrom 'bonsai' krije se zapravo klasična botanika, a koja je pak povezana s životnim ciklusima biljaka. Pravo vijeme za praktičan rad je uvijek prvo toplije vrijeme nakon zime. Tada se biljke bude i voljne su surađivati. No je li zaista ljeto krivo vrijeme za početak bavljenja minijaturnim drvcima? Ispada da nije, da bi se bavili bilo kojim poslom u životu, prethodno se treba educirati i steći određena znanja.

Ja sam se eto našao u rascijepu, na polovici dvije sezone, nemam ni jedno drvce kojim bi se bavio tijekom godine. Stoga mi ne preostaje drugo nego čitati i informirati se do besvijesti, nastojati se potkovati teoretski, upoznati se s marljivim i iskusnim bonsaistima (možda čak i steći njihovu naklonost), saznati sve što se saznati može i promatrati prirodu oko sebe.Moj prvi wnnabe bonsai pokušaj prije nekoliko godina završio je općim potopom, u mraku totalnog neznanja o ovom hobiju.