Bonsai - novi početak

Ovaj blog promatrajte s aspekta nekoga tko se u bonsai ne razumije dovoljno da bi druge ponešto naučio, barem za sad, ali tko ipak ima pravo na svoje mišljenje i lamentacije.
Voljan sam naučiti što više mogu o stvaranju ovih lijepih minijaturnih slika prirode, a trenutno nemam ni jedno drvce. Ova moja nova opsesija tom zanimljivom drevnom umjetnošću stvaranja ljepote došla mi je, po mom prvobitnom mišljenu, u sasvim krivo vrijeme za dobar početak. Tako će reći svaki bonsai priručnik, ali i ljudi koji se time bave. U svim tim informacija o tome što se u koje vrijeme radi s bonsaijem , pod šifrom 'bonsai' krije se zapravo klasična botanika, a koja je pak povezana s životnim ciklusima biljaka. Pravo vijeme za praktičan rad je uvijek prvo toplije vrijeme nakon zime. Tada se biljke bude i voljne su surađivati. No je li zaista ljeto krivo vrijeme za početak bavljenja minijaturnim drvcima? Ispada da nije, da bi se bavili bilo kojim poslom u životu, prethodno se treba educirati i steći određena znanja.

Ja sam se eto našao u rascijepu, na polovici dvije sezone, nemam ni jedno drvce kojim bi se bavio tijekom godine. Stoga mi ne preostaje drugo nego čitati i informirati se do besvijesti, nastojati se potkovati teoretski, upoznati se s marljivim i iskusnim bonsaistima (možda čak i steći njihovu naklonost), saznati sve što se saznati može i promatrati prirodu oko sebe.Moj prvi wnnabe bonsai pokušaj prije nekoliko godina završio je općim potopom, u mraku totalnog neznanja o ovom hobiju.

Gledajući na taj afirmativan način, i stičući sve više saznanja, zapravo zaključujem da sam se bonsaijem 'otrovao' upravo u najbolje moguće vrijeme. Ostaje dovoljno mjeseci za trening vlastitog razmišljanja,stavova i teoretskog znanja, a što bi pak moglo pomoći da u proljeće postanem uzgajivač umjesto ubojice bonsaija.

Zašto je potreban stav?

O toj sam temi vrlo malo pronašao na internetu i u knjigama. Ali shvatio sam da je bonsai filozofija življenja. Kao i svaka filozofija i ova ima pristaše i protivnike, na sreću, ovih drugih u manjem broju. Bonsai nije posuda za bonsai, bonsai je živo biće. Između živih bića može se stvoriti emocionalna veza. Netko možda može voljeti čak i stvari poput automobila. Stoga ne vidim razloga da se ne može biti privržen živom biću. U bonsai svijetu drvce se nikad ne 'osuši', 'uvene' ili slično. Ono UMIRE. U toj jednoj riječi koja se isprepliće u svim razgovorima o bonsaiju, na najizravniji je način prikazana filozofija o kojoj govorim. Bonsai je zapravo kućni ljubimac, o kojem se brinemo, čuvamo ga, zadovoljavamo njegove potrebe. Protivnici ove filozofije iz konteksta će izvući ideju o "zarobljavanju drveta u posudu", "izgladnjivanju i sakaćenju", "uništavanju prirode" i slično. Nonsens. Pa i pas je životinja čopora koja je davno prije živjela po divljim terenima. Ali nitko ne mrzi vlasnike pasa koji se o njima brinu s ljubavlju i smatraju ih dijelom obitelji. Bonsaisti govore o svoji drvcima na taj 'živi' način. U neko vrijeme sam upoznao jednoga koji je svojim odnosom prema izloženom drvetu pokrenuo čitavu priču u mojoj glavi (update: danas sam saznao, Sebastijan Sandev :)
Odnos prema nečem što nije drugo ljudsko biće nekim je ljudima stran. Ali na sreću mnogima nije. Prilikom ljetovanja na obali mene kao kontinentalca su upozoravali da se ne kaže "Voda je hladna", već "More je hladno". Isprva zbunjujuće, ali kasnije shvatiš da su ljudi privrženi moru, to nije voda već nešto s čeme ti ljudi žive i što ima svoje ime. To je odnos. Usvojio sam to, i more je za mene više nije nije voda nego je More.

Stoga sam jako oprezan s tim promišljanjem je li bonsai samo obično drvo. I vidim da nije. Daska i cjepanica su drvo, bonsai je živo biće. U prirodi možete pronaći drveće koje u svom životu ima prilične probleme, ali zahvaljujući prirodi i prirodnim procesima ono preživljava i u najgorim uvjetima. Uzimanje takvog drveta iz prirode, možda je prvobitini šok, ali u pravim rukama to drvo će svakako postati daleko sretnije. Ono što wannabe bonsaist poput mene može napraviti krivo, je da prilikom uzimanja drveta iz prirode napravi nepopravljivu štetu i da ubije drvo. Počnete li iskapati yamadorije (drvo iz prirode) u proljeće, bez ikakvog predznanja kako to napraviti i bez ikakve perspektive što ćete s tim što ste iskopali, sam početak bavljenja ovim hobijem može biti vrlo neslavan. Postoji samo jedan pokušaj, nema popravka.

Drveće ima naime jednu nezgodnu karakteristiku, ono početnicima ne govori ništa, barem početnici tako misle jer ne čuju i ne vide. Sticanjem iskustva bonsaist će upoznati 'rječitost' drveća, ono uvijek vrlo zorno i znakovito pokazuje kad mu je dobro a kad loše, koja ga grana 'žulja', je li žedno ili gladno, je li mu vruće... samo ga treba naučiti 'slušati'. A slušati možete samo živo drveće, mrtvo drveće ne govori.

Zato je vjerojatno dobro da sam počeo učiti sada. Vjerujem da ću za 6-7 mjeseci biti spremniji za 'prinove'. Upoznao sam na forumu sjajne i iskusne ljude koji, poput Hobbita, razumiju jezik drveća. Siguran sam da će mi, kad bude potrebe, ti ljudi s veseljem protumačiti što moje drvo govori.