Pao snijeg, to me malo zagrijalo

Kad vidim ovaj snijeg vani, malo sam se 'zagrijao'. Snijeg već poprilično znači da su prošle ljetne zavrzlame i da stiže nekakvo 'radno' vrijeme. Mislim, još je daleko, ali približava se.

Sad sam već napravio inventuru što me sve očekuje u proljeće kad primim lopatu i ostale alate u ruke.

Suiseki

Ima tih trenutaka kad te nešto lupi i odjedamput spoznaš nešto novo čudeći se kako ti to nije prije procirkuliralo sivim stanicama.
Ničim izazvan naletio sam na topic u suisekiju i u jednom trenutku sam skopčao da znam za suiseki već duže vremena, ali ja kao wannabe bonsaist nisam ni trenutka dvojio da je to nešto savim drugo i da kamenje nema veze s drvećem..

Tek kad sam shvatio kako isprazno može biti bonsai ljeto, kad nemaš što raditi, postalo mi je jasnije zašto neki bonsaisti rade i suiseki.

No hajde, suiseki ovo, suiseki ono... što je suiseki?

Bonsai kalendar - prolog

Bilo bi dobro imati nekakav bonsai kalendar radova, pomislim ja i krenem tražiti je li to već netko napravio.
Utvrdio sam da ima nekoliko ljudi od entuzijasta do stručnjaka koji su objavili nekakve kalendare radova s bonsaijem tijekom godine. Ali, ti se kalendari razlikuju.
I sad se pojavi generaln problem kako napraviti svojevrsnu bonsai kalendar kompilaciju koja bi koliko toliko odgovarala istini. E, nije lako.

A u čemu je zapravo problem?

Malo o zabludama i mitovima: što je bonsai drvce?

Znam u čemu je problem. Vidim to u komunikaciji s ljudima. Kad kažeš bonsai, to je tek generalna riječ, ali takva gola riječ nije primjenjiva baš na sve sastavne dijelove bonsai umjetnosti.

Sve počinje s bonsai prijevodom, 'drvo u posudi', to je kažu abeceda. No razvojem je bonsai postao malo više od jednog drva u posudi. Bonsai se generalno može tumačiti i kao 'uzgoj drveta u posudi'. Ili još kompliciranije, 'umjetnost uzgoja malog drveta u posudi'. Sve je to nekako bonsai, dok se ne zapletemo previše u metaforičke izraze, pri čemu je najjednostavnije reći samo 'bonsai', a sve do trenutka dok ne shvatimo da više ne znamo o čemu TOČNO pričamo.

Da se razumijemo, nisam stručnjak i ne bih se bavio točnim definicijama, samo bi novopečenim ljubiteljima patuljastog drveća htio ukazati da nije bonsai sve što se u rečenici opisuje kao bonsai. A posebno nije svakakvo drvo ili reznica - bonsai drvce.

Google naš nasušni

Evo sam si otvorio novu kategoriju Off Topic. Ponekad bi čovjek nepšto pisao što nije baš tema, ali ima veze.

Gledam malo te statistike i analitike pa mi je postalo jako zanimljivo kako sve ljudi pronalaze ovaj moj dnevnik. Jer... čudni su putevi Googleovi...

Googleov software ima neke svoje metode shvaćanja relevantnosti pa kad vi nešto tražite on uvijek nešto ponudi. A moglo bi to biti to, ali nije uvijek. Čak i ti upiti ponekad pokazuju razne zanimljivosti.

Pogledajmo neke od najzanimljivijih.

U pravu si... ali ne uvijek

Bila je to priča o javorovom panju iz živice koji je trebao ići van jer je nekome smetao. Već nakon deset dana mog interesa za bonsai taj se javor stjecajem okolnosti našao u jednoj posudi. Kod mene. Inače bi bio bačen na hrpu s ostalim otpadom. Neš, ti ponosa... moje prvo drvo.

Nadobudno sam se prijavio na forum postavivši 'pametno' pitanje (jer sve ostalo kao znam): kako izlječiti jedan slučajni rez pilom na tom panju? Nisam dobio odgovor koji sam tražio, ali sam zato dobio odgovore koje nisam tražio.

Te je drvo izranjavano, te to je nikakav startni materijal, te je krivo vrijeme za vađenje.

A ja sam početnički vjerovao da to drvo mogu spasiti i od njega nešto napraviti, čak mi je malo bilo po nosu što nitko ne vidi potencijal koji ja vidim.

Jedan dan u šumi

Kako se približavaju berbe grožđa, u našem kraju se ljudi sve više muvaju po brdima iznad grada. Pa tako i ja. Ima ovdje puno bjelogorične šume.
I tako sam krenuo u mali obilazak ne bi li moje 'znalačko' oko opazilo kakvog potencijalnog stanovnika male posude.

Nisam doduše potrošio više od pola sata, tek lagano upoznavanje terena.

Šuma je puna akacije, ili kako naši kažu 'gacije', koja dobro radi svoj posao. Ide samo u vis. Ništa interesantno. Dalje, pojavi se i pokoji grab, kontinentalac. Našao sam jednog izuvijanog, ali nije bio baš kapitalac, no potencijalno bi mogao biti dobar, ukoliko mi vlasnik dozvoli da ga uzmem. U ovoj šumi ima i puno poljskog javora (Acer Campestre). S obzirom da sijanaca i mladica ima ko korova, nije ni čudno da se zove 'poljski'. Po polju mu ne daju rasti pa se preselio u šumu.

Brzina vs. Strpljenje

Nema brzine!

Brzina nikad ne bi trebala biti u istoj rečenici s bonsaijem. Jer to je zavaravanje. S tim se treba pomiriti.
Iskusne bonsaiste ne muči brzina u smislu rasta, oni su naučili biti strpljivi. Ono koji su debelo zagrezli u bonsai hobi, pa naprave veliki vrt s puno drveća, ionako se mogu požaliti da ništa ne stignu. Makar drveće raste sporo, dan ide prilično brzo. Da bi napravili neke poslove trebate sami biti na neki način 'brzi', a istovremeno pedantni.

Brzina nema veze s drvećem, ima samo puno veze s nama.

I neki trgovci to znaju.

Stiže jesen

Kad smo nekad išli u školu učili smo o godišnjim dobima. A godišnja doba su počinjala uglavnom na datume, kako je bilo rečeno. Danas postoje samo datumi po kojima navodno službeno počinju godišnja doba. No za vegetaciju datum ne znači ništa. Vegetacija neće čekati točno 23. rujan da bi započela neke procese.

Moderna godišnja doba 21. stoljeća su još jedna od umjetničkih kreacija modernog čovječanstva. Bušenjem rupa po ozonskom omotaču, povećanom emisijom CO2, generalno zagađenjem i nebrigom za prirodu, uspjeli smo napraviti apstraktnu kreaciju klimatskih uvjeta. Tako se godišnja doba ispremiješaju, pa nikad nisi siguran koje je trenutno na redu, osim po datumu. Po klimatskim uvjetima, hmmm, ne bi se trebalo kladiti.

Ljudi se lako prilagode jer počnu paliti peći ili klima uređaje kad im se za to ukaže potreba, staju u sjenu ili na sunce, piju vodu više ili manje. No biljke imaju s tim malo problema, iako, na sreću, još nisu u potpunosti zbunjene.

Deblo: a što ja znam o tome?

U stranoj literaturi o bonsaiju često ćete pronaći pojam 'movement' kao jednu od karakteristika koja krasi dobri uzgojeno bonsai stablo. Mi to prevodimo kao 'pokret', 'kretanje' pri čemu mislimo na zamišljene linije koje slijede zakrivljenost debla. Ove linije se traže i u granama, pa čak i u cijeloj kompoziciji. Naići ćete i na pojam 'taper', suženje, koji je druga važna karakteristika stabla, ali vrijedi i za grane.

Poznato je da se veća briga o granama i samoj kompoziciji vodi prilikom prvih stiliziranja stabla. Kretanje linije stabla je važno već kod yamadorija. Yamadori u protivnom liči na kolac. Jednako na kolac što liči i drška metle.

Iako je ova karakteristika važna, ne treba robovati pravilima, jer i ravna linija je linija koja nosi svoju poruku. Pokret, movement, nema veze s hortikulturom, već ima veze s dizajnom.

Kako i zašto?

Rezati ili ne rezati

Već me par dana muči napisati nekoliko razmišljanja o lakoći/težini donošenja pojedinih odluka u bonsai hobiju.

Na sreću, ja do sad nisam bio u situaciji da moram donositi odluke, osim jedne vrlo lagano donijete - da se želim baviti bonsaijem. To nije pitanje života ili smrti.

Kad nađeš yamadori, odlika je relativno laka, uzmeš ga ili ga ne uzmeš. Daješ mu šansu ili mu ne daješ. Nešto teže je odlučiti se odrezati granu. Ne mislim na ramifikaciju gdje ti maltene mala strelica pokazuje gdje treba cviknuti, nego na odluke koje se odnose na styling. Vrlo često vidim da je grana u pitanju nešto prilično zgodno za vidjeti ali... ako smeta mora van. U glavu nam se zapili narodna mudrost 'triput mjeri, jednom reži' pa to mjerenje onda potraje nešto duže nego je potrebno. A baš mi je cool grana!

Najteže su odluke pretpostavljam u sferi rješavanja problema. Kad je rješenje presaditi, a nije vrijeme za to. Drvo može kod nekih problema umrijeti ili zbog problema ili zbog našeg rješenja problema. Možda se nad praznom posudom kasnije pitamo, jesmo li trebali odlučiti drugačije. Tu se nalazimo na trećem katu zahvaćenom požarom i jedini spas od vatre je skok s 12 metara.

Mehanizam odlučivanja je pak sasvim osebujan mehanizam koji nema veze s bonsaijem već ima veze sa našim postavkama u malim sivim stanicama.

Bonsai na 100 metara

Kad počne trka svaki mali atletičar bi rado pretrčao svjetskog rekordera.  Ok, uzor! Ali...
Treba poznavati svoje gabarite. Možda sam malo lagano, promijenio mišljenje od ranije. Kad bih mogao stati uz bok iskusnijim.... a znam da ne mogu. Ne znam ništa o svojim sposobnostima i vještinama. A zvuči mi i nerealno odavde zimi ići nekamo daleko tražiti kapitalne primjere materijala. Za to treba imati apetit kakav trenutno nemam i ne znam bi li mi prijalo. A tko zna, možda...

S druge strane, bonsai materijal je zapravo svuda oko mene, samo ja ne vidim. Bonsai kalendar je kompliciran i uvijek se imaš čime baviti. Aha, da, možeš sijati i sjemenke u proljeće (taman će biti dobra drva za deset godina), možeš raditi air-layering u svibnju jer su velika stabla puna malih bonsaija, možeš raditi stratifikaciju sjemenki kroz jesen i zimu, igrati se sa svim i svačim. Kroz par godina imaš bonsai hobi u svim  fazama razvoja, od sjemenke nadalje. I sve će doći na red u svoje vrijeme.

U najvećim trenucima dosade možeš posaditi i tratinčicu u čep od piva, da joj se diviš par dana. Možeš raditi i shohin, mali bonsai, gdje nije bitan promjer debla od 10 cm.

I sve skupa treba donijeti zadovoljstvo.

Gnoj

Bljak, na samu pomisao na gnoj javljaju se virtualno neugodni mirisi. A oni su pak i inače produkti raspadanja organske tvari pod utjecajem mikrokozmosa.

Iz gnoja u vrtlarstvu, botanici i sličnim biljnim aspektima čovječanstva proizlazi gnojenje, fertilizacija ili najblaže rečeno prihranjivanje ili dohranjivanje.

Pa, zaboravimo na onaj gnoj u kojeg ugazimo kad najmanje treba. Gnojivo je tvar koja u sebi sadrži tvari potrebne za rast biljaka. Radi se o gotovo dobrom dijelu periodnog sustava elemenata, te o raznim mineralima i spojevima  koji sadrže te elemente a koji se raspadaju pod utjecajem sunca, vode ili zraka.

Korijenje je organ koji je najvećim dijelom zaslužan za apsorpciju tih tvari, bilo elementarno ili otopljenih u vodi. Da ne idemo u detalje, gnojivo tj. hranu dodajemo, miješamo ili na drugi način apliciramo u supstrat u koji je biljka posađene. Evo biljko, tu ti je!

Kad budem velik bit ću bonsaist

Svašta mi se mota po glavi, pa kad u moždanim vijugama nastane gomila srodnih ili na drugi način povezanih informacija upali mi se lampica za temu. S temom učenja o bonsaiju je isto kao s dizajnom. Ako razumijemo dizajn općenito onda ga možemo primijeniti i na bonsai. Ne znam odakle početi, pa ću jednostavno početi.

Svi mi nešto učimo, pa pokušavamo svoje znanje prenijeti na druge koji možda manje znaju. Tako se znanje prenosi. Često puta sam na ovom blogu spomenuo da iz njega nećete moći baš učiti. No ako se ono što ovdje pročitate može naći i negdje drugdje, kao činjenica, onda je razlika samo u načinu prijenosa informacija. Znanje nije nešto što se može u cijelosti usvojiti odjednom. Ono se uči korak po korak, s time da svako novo saznanje postaje temelj onog sljedećeg. Oni koji su prešli više koraka bolji su učitelji u smislu povezanosti informacija. Stoga netko s tek kilometar hodanja nije baš najbolji učitelj što se tiče suštine stvari. Sama metodologija i prezentacija činjenica pak je sasvim druga stvar.

Idemo sad na nekoliko podtema, a 'lajtmotiv' će biti bonsai.

Na audijenciji kod cara

E, daaaa....

Malo tendenciozni naslov je sasvim u skladu s mojom naravi. Uspio sam se danas malo podružiti sa Seba-sanom. Da ne bi bilo zabune, ne mislim mog domaćina uvijeno "navijati" kao cara, ali s moje točke gledišta, ovaj susret je bio sličan susretu kad je onaj prvi seljo u Kini došao caru dinastije Han, Sui, Tang, Hsia, Shang ili Chew (ovisno gdje ste na Googleu kliknuli), da mu ovaj objasni nešto oko tih malih stabalca u posudi. Car je imao iskustvo i viziju, a seljo se na mah zaljubio u cijelu priču.

I tako sam malo opipao lišće, pogledao neslužbeni trening orijentalisa, upoznao se s legendarnim bršljanom, posjetio 'sai-bochi', malo gledao kako funkcioniraju alati, a najviše vremena smo ćaskali. Evo par dojmova.

Idemo dalje - priprema

Slika se polako slaže. Poput slijepca kojem su objasnili kako izgleda svijet oko njega. Pa ima nekakvu virtualnu sliku u glavi. Još koji mjesec i trebat će početi nešto raditi, pa me malo lovi trema. Naravno da nisam bezrezervno i nevino oduševljen poput nekoga tko je dobio bonsai za poklon. Takvom je sve ravno odavde do Japana, i baš se sretno osjeća. Još neko vrijeme.

Ali da sam zainteresiran i pomalo uzbuđen zbog svega - jesam. Bespućima interneta naletio sam na rasprave o stilovima, pravilima, interesima, školama, smjerovima, izložbama, kritikama i rekao sebi - stop! Vraćaj se na početak. Male bebe nemaju potrebu razmišljati na koji će im fakultet najbolje odgovarati. Živi se korak po korak.

E sad, back to the good old drawing board.

Treba pripremiti kinderbet, pelene, malu odjeću, stol za prematanje....hmm, :)) Ne, to je za jednu drugu temu.:)

Prvih 40 dana

Kakvi su moji dojmovi? Pa, nije loše za čovjeka bez drvca :)

U prvih 40 dana ovog bloga napisao sam 35 članaka, a blog ima blizu 700 otvaranja stranica (moja otvaranja su isključena). Ovih 40 dana je ujedno i vrijeme koliko traje moja nova opčinjenost malim drvcima s velikom dušom.

Dobio sam i nekoliko poruka podrške i to od ljudi koje poštujem kao sudionike hrvatske bonsai scene. Ovaj dnevnik je  kao neka moja priprema za proljeće 2012. i ima neku čudotvornu vrijednost, za mene samoga. Ovdje slažem svoja razmišljanja i zaključke, kao da govorim sam sebi.

Bonsai prije bonsaija

Evo nove inspiracije za zatomljivanje teškog nestrpljenja. Kad netko počne učiti o tehnikama bonsaija, to je isprva totalno neprepoznatljiva tema. Sve što se čuje ili pročita djeluje novo (osim za one koji su se školovali za hortikulturu, bitaniku, bilogiju i slično). Kad netko, svjestan da nema pojma, počinje saznavati nove informacije koje nema s čime iskustveno povezati, onda zakažu neki kreativni mehanizmi.

Zato se obično u ljudskoj civilizaciji razlikuje učenje od učenja s razumijevanjem. Učenje kako se lovi riba.

I tako slijedom, premetavanja internetskih tekstova čovjek shvati da je bonsai drvo u maloj posudi, da to raste i razvija se, što je kod drveta bitno a što nije i koliko treba vremena za to. To postanu neki postulati. Nakon toga zdravom logikom se shvati da su sjemenke out, sadnice su out, pelceri su out, te da nestrpljivu dušu najbrše možemo utješiti yamadorijem iz prirode.

Zdrava logika. No ponekad u okvirima stečenog znanja propustimo biti kreativni pa logičku sliku složiti na drugi način.

Stari jorgovan

Ima u dvorištu jedan stari jorgovan. Mislim da je star preko 40 godina. Samonikli je kraj jednog zida kuće i ovdje je dugo stajao kao ukras vidljiv s ceste. Pamtim ga kao malog dok sam i sam bio mali. Zbog zida je rastao ukoso, imao je dva stabla i tri put se lomio, koliko pamtim. Jednom se slomilo jedno od dva stabla. A preostalo deblo je dva put stradalo od snijega. Kako je malo smetao je u prolazu, zadnji zahvat na njemu je bio prije par godina kad mu je stablo od cca 12 cm (ili više) promjera odsječeno na nešto iznad metar visine, da više ne visi iznad auta.

I ta je stara kvrga, poput vrbe, po kori izbacila nove pupove i potjerala nove grane. Ove je godine cvao, punim sjajem.

No krvna mu slika ne izgleda tako sjajno. Star je, a izgleda da ima rupu po cijelom stablu, kroz sredinu. neposredno iznad zemlje je velika šuplja kvrga mrtvog drveta (jer ovo je nakad bio twin-trunk jorgovan). Ako ga se proba cimnuti, očito je da negdje jedan od korijenova i dalje drži vodu. No bojim se da je pitanje vremena kad će ga ubiti prejaka suša, zima, kukci koji su se naselili u njemu ili nešto drugo.

A možda su u šumi...

Neupućenom ljubitelju bilja, pri spomenu na bonsai,  prvo pada na pamet IMATI doma bonsai drvce. To je tek mali hir, da uz pelargoniju od bake, kaktusa sa sajma cvijeća te neizostavnog spiralno svijenog bambusa preostalog iz ikebane na zadnjoj svadbi  ima i jedno  bonsai drvce. To je nekakva japanska biljka i baš je fora. Biljka kao i svaka druga, staviš je na vidljivo mjesto, tu i tamo zalijevaš i diviš se. Dok mu ne umre.

Kad se čovjek malo štrecne od toga, pa se malo uputi u tematiku nastajanja bonsaija, a još mu iostane malo volje, onda si misli zašto davati novac za bonsai, ionako kažu ta to ne valja ništa, ja ću napraviti svoj bonsai. Dobar smjer, ali neću sad opet o tome. To spada u stroge početke opisane nekoliko puta na ovom blogu (Nije to tek tako, Priprema, pozor, sad...).

Nekome uspije ovo poloviti dok si rekao 'nebari'. Ali nismo svi jednako talentirani. Neki smo "pametniji". Pa izmislimo bonsai umjetnost nanovo.

Vizija

Polako stvari sjedaju na svoje mjesto. Osjećam se prilično spremnim za proljeće 2013. Sigurno će biti pogrešaka, jer biti spreman ne znači biti bezgriješan. Biti spreman znači da kad pogriješiš ne čudiš se puno jer znaš u čemu si pogriješio ili barem imaš predodžbu o tome.

Bio sam neki dan na forumu Art of Bonsai pa sam doživio novo prosvjetljenje. Shvatio sam da sam spreman tek za prvu godinu, i koliko je dalek put do bonsaija. Kad na tom forumu debatiraju Walter Pall, van Meer i mnogi drugi, onda iz samog sadržaja vidiš da pojma nemaš o bonsaiju.

Ali dobro, nije to prepreka, do toga tek treba doći. Možda neću pogriješiti ako hažem da je prvih deset godina u bonsai hobiju tek hortikultura i borba sa sušom, nametnicima i vlastitom glupošću. Nakon tih deset godina možda se ta hortikulturalna aktivnost nekako premetne u bonsai aktivnost. No o tom po tom.

Bonsai s fizičkim nedostatkom

Kao i u svakom poslu u životu, stvari se mogu pokvariti. A mogu imati i falingu od početka. Bonsai nije iznimka.

Drvce može biti prelijepo, ali s malim problemom zbog kojeg je nešto dalje od savršenstva kakvog smo zamislili. Nedostaje mu recimo jedan krak korijena, ili mu na ključnom mjestu nedostaje grana.

Načeo sam prilično složenu temu pa bolje da probam to što bolje sistematizirati iako neću obuhvatiti baš sve. Ovdje ću izostaviti kupljeni bonsai (mallsai) koji ima čitavu hrpu nedostataka. Zanimljivije je baviti se yamadorijima.

Pogledajmo prvo kako kategorizirati nedostatke.

Ako piše bonsai, možda je bonsai

Kao što tračevi pod konspirativnim nazivom "vijesti" prodaju novine, zrnca bjeline s čudotvornom inteligentnom kemijskom formulom prodaju praškove za veš, tako i ključna riječ bonsai prodaje kojekakve proizvode koli imaju makar daleke veze sa smislom. No, takva je komercijala.

Danas nije problem vinogradskim škarama dati trgovačko ime "Bonsai" da bi ih se prodalo više. Netko će povjerovati da, ako se očito radi o škarama za nekakvo rezanje biljke, a još se k tome zovu bonsai - onda mora da će super rezati, a možda čak i oblikovati grančice.

Ima toga još....

Vrbina voda - kad te peru hormoni

Domaće je domaće.
Pročačkao sam opet malo po Googleu i isplivalo je dosta informacija o ovom "sam svoj majstor" receptu koji može pospješiti zakorijenjivanje biljaka.

Vrbina (ili vrbova) voda je zapravo prirodni nadomjestak za razne sintetičke komercijalne hormone za zakorijenjivanje.

Naravno da hormon za zakorijenjivanje najviše koristi kod zakorijenjivanja reznica radi kloniranja matične biljke, ali i kod bonsaija može imati primjenu, posebno kod yamadorija od kojih očekujemo da nadomjeste izrezano korijenje.

Za početak malo teorije.

Ribe i ribolov na bonsai način

Bonsai s razlogom ili bez razloga povezujemo s Japanom. A japance poznajemo i po mudrim izrekama.
Jedna od njih kaže otprilike: Ako čevjeku uloviš ribu nahranio si ga za jedan dan, ako ga naučiš loviti ribu nahranio si ga za cijeli život.

Istinska mudrost za nekoga tko vlada ribolovom. No u priči je i druga strana, a ta možda nije voljna učiti jer to treba odraditi.

Japancima nije palo na pamet postaviti to drugačije: Želiš li biti sit jedan dan traži od nekoga ribu, želiš li biti sit cijeli život nauči loviti.

Ah, ti 'bonsai' početnici...

Prva stvar, i ja sam početnik, tako da svaku šalu koju napišem prvo lijepim (i priznajem) na svoj račun.
Početnici su čudne biljke i to ne vrijedi samo za bonsai hobi, to vrijedi za sve interese gdje  iz ničega upadne u nešto o čemu nemaš ama baš blage veze.

Vjerojatno svatko poznaje bar jednu takvu osobu koja se počene baviti nečim jer se time bave i njeni prijatelji, ili se počnu baviti nečim jer ih jednostavno zanima, pa kasnije upoznaju ljude koji su duže u tome.

Ovdje nastaje problem (a gdje ne nastaje?).
Početnik često smatra da ima dovoljno znanja za postavljati "pametna" pitanja kako bi ostavio dojam da se kuži. Njegovo pitanje nije ponizno osnovno pitanje tipa "nemam pojma ali imam želju pa trebam pomoć", već vrlo važno pitanje tipa "napravio sam odličnu stvar ali eto, imam neuobičajen problem pa trebam pravog eksperta i znalca".

Bonsai hitna služba - s naglaskom na prezalijevanje

I tako ja čitam i učim, čekajući proljeće, pa stvaram zaključke koji će mi možda pomoći ili odmoći (ako zaključim krivo). Pisao sam već o činjenicama koje bi početnik trebao znati prije nego uopće počne, i da nije to tek tako.
No u zadnje vrijeme sam zaključio da prije znanja o oblikovanju, sađenju, skupljanju i karakteristikama vrste treba savladati "prvu pomoć".

Internet je pun članaka o njegovanju bonsaija na ispravan način. Već je i sama bonsai umjetnost evoluirala pa se pronalaze u virtualnom svijetu i razne činjenice koje ne stoje - što treba. a što ne treba raditi.

Na stranu i to, pravila su da se savijaju, a usmjerena su tome da drvo živi dugo i sretno jer priroda ima samo jedan zakon. Ona pravila koja postavljaju bonsaisti su samo skup principa i metoda, kako raditi da bi ispoštivali prirodne zakone i potrebe malog stabla. Stoga je sasvim jasno da se metode i tehnike razvijaju u korist stabalca.

Malo o korijenju

Najčešći razlog koji napravi frku oko sušenja lišća i općeg lošeg stanja bonsai drvca je prezalijevanje. Da se razumijemo, izostanak zalijevanja također uzrokuje smrt, ali kad vidiš suhi supstrat sve ti je jasno. No kad biljku uredno zalijevaš, a ona je ipak bolesna, onda to i nije tako očito.

Ako idemo korak dalje, čak ni zalijevanje nije stvarni problem. Pravi problem leži u propusnosti supstrata.

Bonsai stručnjaci nam lijepo govore da se bonsai ne sadi u zemlju. Nema smisla polemizirati s njima, posebno ne preko argumenta da je biljka do tada živjela u zemlji, u šumi, na livadi... to nije argument za, jer u računicu treba uzeti i posudu.

Hobi Bonsai Forum

Sjajno mjesto za razmjenu informacija, posebno ako ste bonsai početnik. Tamo se može pitati, dobiti savjet, pronaći sastave supstrata, mjesta i cijene kupnje komponenti za supstrat, o gnojivima, o yamadorijima, o klubovima, o dizajnu, o posudama, o alatima itd. itd. Samo ponekad treba malo duže tražiti, ali sve se nađe.

No izgleda da je forum na godišnjem.

Bonsai: Previše nestrpljive pažnje...

Pričitao sam neki početnički e-book koj govori o jednoj od, pretpostavljam, vrlo čestih početničkih greški - poklanjanje "previše pažnje" svom bonsaiju.

Iskusni bonsaisti će reći da pažnje nikad dovoljno, ali ovdje govorimo o nama početnicima. Početnik je vrlo blizu plaćanju cijene za nestrpljenje.

A nestrpljenje se lako ogleda u tome da početnik izvadi solidan yamadori, finalno mu prikrati korijenje, oreže ga, napravi defolijaciju, malo ga podrila, ožica ga, i dobro zalije gnojivom. Nakon toga nabavlja dobru bonsai posudu kako bi svoje drvo već iduće godine mogao pokazati na nekoj izložbi.

Od svega mu ostane samo ta posuda.

Ovo je, shvatili ste, karikiranje, ali živopisno objašnjava da ne možemo raditi sve odjednom. Samo zato jer smo nestrpljivi. Koliko god kome bilo krivo, bonsai umjetnost nije natjecanje u brzini.

Šećerna vodica

Eto, kad čovjek puno pročita mogu mu se malo pomiješati stvari. Zbog previše informacija i razumijevanja, jednostavne priče se kompliciraju.

Ovo je jedan teoretski post. Nije teorija Big Banga, ali evo koje su premise i zaključci teorije.

Radi se dakle o jednom panju javora kojeg svako malo spominjem i koji čuči u jednoj polovici plastičnog karnistra u ne baš idealnom supstratu. Taj je panj već više puta proglašen pogreškom i nije dobar startni materijal za bonsai. Trebao je biti silom iskopan prilikom vađenja živice, tijekom srpnja,  i to je uglavnom jedini razlog zašto je baš u srpnju završio u posudi  i neiskusnog wannabe bonsai amatera.

Nakon stavljanja u posudu, postojao je priličan set listova koji su trajali skoro cijeli tjedan. Nakon toga su se usukali i osušili (što nije čudno), te su na nekoliko mjesta započeli rasti mali listići. Rješenje za ovaj panj je ostalo da ga se pusti tako do proljeća "pa ćemo vidjeti".

Cilj, sredstva, mogućnosti

I ovo bi, čini mi se mogla biti jedna kontroverzna tema. Ali tu sam ko doma. Opet ponavljam, po ne znam koji put, da čekam proljeće za svoje prvo drvo.

Mnogi će me iskusni bonsaisti uvjeravati u različite stvari. Evo primjera:

- Gle, drvce nije bog zna što ali možeš na njemu vježbati
- Ovo drvo je bezveze, nabavi pravi startni materijal i uštedi godine truda
- Nemoj kupovati mallsai jer se to ne isplati, ta drvca ne valjaju
- Za početak, kupi mallsai i vježbaj na njemu

Gledajući samo ovih nekoliko rečenica, vidimo određenu razliku. No, svi su u pravu. Ne poznajem mala drvca, ali vjerujem da poznajem ljude, i znam da su svi u pravu. Jer imaju svoj stav, i svoj bonsai hobi su usmjerili u određenom smjeru. Stoga su i njihovi stavovi različiti.
Različiti ljudi žive u različitim uvjetima, različitog su temperamenta, prilike oko njih su različite... Iluzorno je očekivati da razmišljaju isto.

Metode: margotiranje (air-layering)

Ova metoda razmnožavanja biljaka je poznata tisućama godina. U pojedinim situacijama može biti praktična i u bonsai hobiju.

Ukratko, osnovna metoda se sastoji u skidanju prstena kore na dijelu grane na kojem želimo razviti novo korijenje, taj dio omotamo u vlažnu mahovinu i foliju, a kad se na tom mjestu razvije novo korijenje odrežemo granu ispod tog mjesta. Ovo je najkraća verzija.

Pogledajmo par detalja i varijante, te na koji način to možemo praktično primijeniti.

Kako oblikovati velikog čovjeka

Osnovne tehnike i principi koje svako bonsai drvce treba poštivati, kako bi oblikovalo velikog čovjeka (Pogled s druge strane bonsai umjetnosti).

Autor: Carpinus Orientalis

Rast u šumi i na planini je često težak  nepodnošljiv. Prva oblikovanja velikih ljudi započela su davno s nekim kineskim carom. Ova se tehnika razvijala i održavala sve do danas.

Najbolji veliki ljudi uspjevaju ako ih pronađete u prirodi. Trebate znati što i kako tražiti. Ljudi u prirodi su često mali i nemaju dobre karakteristike. Prije svega se dobro znati kakav mu je 'nebari', jer je to osnova na kojoj raste i koja se teško ispravlja. Čovjek s dobrim nebarijem krasi se mnogim kvalitetama, ima svoje svjetonazore, voli prirodu, pedantan je i dosljedan,odrastao i voli učiti. Ne nađete li takvog, možete pokušati i snešto lošijim, ali će mu trebati mnogo drilanja, što predstavlja problem, pogubniji za nas nego za njega.

Nadalje 'stablo' čovjeka treba biti zanimljivo i s karakterom, ono mu daje čvrstinu i postojanost.

Za 'krošnju' ne marite puno u početku, jer se ona uvijek razvija, to je negova nadgradnja,  pa će vaš čovjek s vremenom postati reprezentativni uzorak.

Volim svoju mačku, ali....

Ako ste ljubitelj bonsaija, a uz to i ljubitelj mačaka, pa ste svoju obitelj obogatili za jednog dlakavog četveronožnog spavalicu - morate biti oprezni.
Najbolje je mačku naučiti da se drži podalje od vaših bonsaija.

Prva opasnost je da će se možda iz znatiželje gurati oko polica i srušiti neko manje drvo. Nije prevelika šteta ali je ipak šteta, razbila se posuda a i biljka je na prisilnom presađivanju.

Druga malo veća opasnost je da mačke vole brusiti nokte, posebno na stablu. Iš mic od bonsaija!

No najveća opasnost od mačke je zapravo svojevrsni 'tihi ubojica'....

Ljudi iza drveća

Upoznao sam neke ljude koji se zaista ozbiljno i predano bave bonsaijem. Znam i neke, poput mene, koji tek htjeli pokušati ovu umjetnost i vještinu.
Zaključio sam da se čovjek jednako tako izgrađuje i oblikuje kroz svoj rad s bonsaijem.
Kad počneš, nisi bonsaist. No, dobro, jesi ali samo nazivno, no ne i u suštini. Analogno principima razvoja i oblikovanja bonsaija, možda bi se moglo reći da ne možeš zaista postati bonsaist u manje od 5 godina.

Evo kako sam si ja zamislio faze razvoja:

Biljni "circle of life"

Nekad smo kao djeca raspravljali koji je najvažniji organ u ljudskom organizmu. Nekako smo došli do toga da je to srce, jer kad ono prestane kucati, sve stane. No i srce ne može raditi ako neki drugi organ ne radi kako treba. Svi su organi važni.

I biljka ima svoje organe. Pri bavljenju bonsaijem trebalo bi zati ponešto o tome. Kemijske reakcije, biološke i fizikalne procese u metabolizmu biljke prepustit ćemo biolozima. Za bonsaista jedino nije na odmet razumijeti kako biljka zapravo živi.

Potrošio sam dva sata da bi prikupio dovoljno informacija temeljem koji bi se mogla napraviti jedna laička priča razumljiva svakome.

 Pokušajmo to postaviti što jednostavnije.

You talking to me?

Drveće ne govori! Ili govori?
Mogli bismo to promatrati sa stanovišta botaničke realnosti, ali i sa stanovišta metafore. Čim uđemo u metafore, uključili smo čovjeka i njegov um. A čovjek je po definiciji misaono biće.

Zbog te svoje 'misaonosti' posjedujemo osobine poput prisnosti, ljubavi, vezanosti i druge emocionalno-funkcionalne karakteristike.
Zbog tih naših osobina, drveće u jednom trenutku ima sposobnost govora.
Shvatili ste, to nije govor glasom, već govor kao metafora za naše prepoznavanje određenih pojava u prirodi.
Na satu fizike profesor kaže: "Tijelo izbačeno određenom silom u zrak pod 45 stupnjeva, nakon određenog vremena će gubiti na brzini te pod utjecajem gravitacije promijeniti putanju i započeti slobodni pad."
I zatim svoju konstataciju okruni pitanjem: "Što nam to govori?"

Takvim klišeiziranim pitanjem potičemo priču, a to nama paše, jer onda razumijemo.

Moraliziranje "for dummies"

Nedavno s prijateljem razgovaram o bonsaiju. Nakon tog razgovora nisam se mogao oteti dojmu da kad s malo žara predočiš nekome ljepotu minijaturnih drvca, postupke oblikovanja, u ljudskom umu klikne neki klik pri čemu on odjednom doživi bonsai kao živo biće. To je dobro.
A kad netko krene debatirati o tom živom biću sa svojeg neukog stanovišta, onda počne počne moralizirati.

Uzmeš drvo iz prirode, a moralist će taj tvoj čin isti čas gledati s podozrenjem, pitajući se koja daska u glavi ti se pomaknula i koja si vrsta huligana i ubojice.

Pa onda čuješ nešto od sljedećih moralnih prijekora:

Poklon bonsai: da ili ne?

Hobi bonsai forum je dobar izvor inspiracije za pisanje novih tekstova. Razvalila se tema o kupovanju bonsaija za poklon. Logično je da ljudi proguglaju pa završe na forumu gdje će postaviti pitanje, što kupiti, gdje kupiti, i koliko košta.
Interesantno je da nikad ne pitaju kako se održava i što treba raditi nakon što se pokloni drvce. Ovo nije kritika, ljudima jednostavno ne padne na pamet. Svakome se dopada bonsai drvce i čini se baš kao zgodan poklon, onako efektan, nježan, prirodan, dopadljiv, smirujući, simpatičan. Ali to je pozornica, a u backstageu se događaju sasvim druga čudesa.

Ako itko naleti na ovaj tekst s namjerom da nekome kupi i pokloni bonsai, bilo bi dobro da se upozna s nekoliko realnih činjenica.

Lude godine - priroda treba vrijeme

Vrijeme pri bavljenju bonsaijem ima veći značaj nego se to na prvi pogled čini. Ne može se ubrzati protok vremena. Zgodno je to da svaki naš potez zahtjeva reakciju našeg malog drvca, a vrijeme i dužinu te reakcije određuje priroda.

Kao početnik naći ćete, potpuno neselektivno, bilo kakvo drvo jednostavno zato da biste nekakvo imali i da biste imali s čime raditi.

Iskusni bonsaisti će vam loše drvo, tj. drvo s ložim i neizrazitim karakterisikama ("potensai" - potencijalni bonsai) odmah ocijeniti kao škart. Gledajući sa stanovište nekoga tko je također nekad bio početnik, to je savim osnovano. Svatko od dobrih bonsaista možda pomalo žali za godinama koje je izgubio gnjaveći nekakvu sjemenku, reznicu ili sadnicu, koja do danas ne izgleda ni približno dobro kao drvo pronađeno u prirodi.

Nebari: a što ja znam o tome?

I ovaj post nastaje u vrijeme dok još nemam ni jedno drvo. Ovo je samo moj osobni podsjetnik zapisan mojim načinom razmišljanja koji ću kasnije lakše razumijeti.

Dakle, tema je nebari.

Početnik je često zbunjen kad prisustvuje bilo kakvoj koliko toliko kvalitetnijoj raspravi među bonsaistima.

Moj najnoviji yamadori ima izrazit nebari. Od njega planiram napraviti chokkan. Za sad izgleda prije kao sankan jer sam neodlučan pa sam ostavio nešto više izrasta, treba se  prvo primiti, a nakon prvog orezivanja biti ok, ostavit ću vjerojatno samo centralno stablo.

Auh! :) :): )

Dizajn i kršenje pravila

Evo malo kontroverzne teme. Pravila dizajna i stiliziranja bonsaija.
Istočna tradicionalna bonsai filozofija utvrdila je razna pravila kako bi trebao izgledati gotov bonsai.
Tako razlikujemo stilove oblikovanja: formalni uspravni, neformalni uspravni, kaskada, metla, šumica i slično. Prema tim pravilima svako bi bonsai drvce trebalo sjesti u jednu od kategorija.

Europska bonsai praksa je malo liberalnija po pitanju stila, podrazumijevajući da je dizajn bonsaija osim hotikulture i vrsta umjetnosti, te se ujedno i rukovodi nešto drugačijom i realnijom logikom.
Dok npr. istočnjaci smatraju da eventualnu rupu u stablu treba zatvoriti, europljani je ostavljaju kao prorodni element pa u pojedinim slučajevima čak i umjetno naprave rupu na mjestu odrezane grane.

Nisam upoznat jesu li pravila oblikovanja bonsaija predmet bilo kakvoj jačeg spora između istočne i zapadne tradicijske kulture. U svakom slučaju obje filozofije za sad žive usporedno.

Stoga posvećujem ovaj post promišljanju o potrebi i svrsi pravila, kao temu koja se generalno proteže u razno raznim oblicima dizajna, od fotografije, preko likovne umjetnosti, građevine a tako naravno i kod uzgoja bonsaija.

Premisa ovog posta je da se pravila mogu kršiti. Ali nemojte probati od mene nešto naučiti, barem ne za sad.

Jesam li dobar startni materijal za bonsaista?

Evo još malo teoretiziranja. Ovaj put manje o drveću a više o ljudima. U bonsaiju kod drveća postoji termin yamadori gdje Yama- znači planina a -dori znači uzeti, skupiti. No pojam se ne ograničava samo na planinske borove i ostalo drveće (kojim povodom je vjerojatno skovan od strane drevnih bonsaista), već je uvriježeno da se termin yamadori prema svom smislu u bonsaiju literarno prevodi kao stablo "uzeto iz prirode".

Nemam pojma o japanskom, ali sam se malo poigrao internetskim rječnicima i za ovaj članak skovao pojam ningen-yamadori, pa bi slijedom gornje analogije to preveli kao "čovjek uzet iz prirode". Gledano sa strane drveća.

Kako je Lojzek iz Grabrovine skoro postao bonsai majstor

Prošle je godine Lojzek iz Grabrovine dobio internet. Onda mu je susjedov Vikec pokazao kako se surfa i pretražuje. Pa je u proljeće Lojzek potražio na internetu gdje se mogu kupiti dobre sadnice za dvorište. Kod jednog privatnika je bila cijela kolekcija nekakve 'bonsai' sorte, pa je otišao čovjeku i kupio jedno malo drvo i posadio ga u vrt.
Lojzekova Bara je bila luda.
- Ti vrapca, Lojzek, pa kaj si to posadil, pa gle kak je to malo! Kaj je to? Hruška?
- Nije barica, to ti je nakakvo novo drvo, zove se bonsai!
- Nigdar čula...
- Je pa tak mi je čovek rekel!

Ljeto je, a nemate što raditi

Blago onim akoji su se odlučili počet raditi bonsai u zimi. Mogu početi odmah. A ja počeo razmišljati u ljeto. Prvi test strpljenja za potencijalnog budućeg bonsaista, ako započne u ljeto, je kako dočekati proljeće.

U ljeto se na vade drva, sadnice su bezveze, nema se što na njima raditi, samo se može sliniti nad lijepim drvima koja imaju dugogodišnji iskusni bonsaisti.

Osnovna premisa ovih lamentacija je da ste zakasnili na početak vegetacije, a nemate još ni jedno drvo. Želite li probati ovaj hobi preostaje vam samo čekati sjedeće razdoblje buđenja biljaka.

Ja sam kao početnik sakupio neka svoja razmišljanja i posložio ih u deset točaka.

Priprema, pozor, sad - otkud početi?

Malo bih stavio na hrpu nekakvu osnovnu informaciju o početnim varijantama  stvaranja bonsai drvca.

Konačni proizvod je drvce koje izgledom oponaša pravo drvo, ima njegove karakteristike, i staro je (ako nije staro onda mu dosta kvalitetnih karakteristika nedostaje).

Kako je svako drvo jednom u životu bilo tek sjemenka, počnimo ovaj pregled od te faze. Redosljed će biti od najsporijih načina prema bržim. A vrijeme je faktor,  smislu utroška vremena za uzgoj kao i vrijeme starosti drveta za konačni izgled, ali i kao doba u koje se što radi.

Idemo redom, i počnimo na najnepoželjniji način - sjemenkom.

Nije to tek tako

Jako dobro zvuči imati u vrtu (ili u kući) malo drvce koje će impresionirati prijatelje i znalce.
Možete ga kupiti u shopping centru gdje drvce živi na proteinima, ali nevoljeno i ostavljeno od svih, dok su za trgovca drvce i njegova tegla samo dva artikla različitog izgleda.

Uz malo istraživanja pronaći ćete da su ta drvca serijski proizvedena i velikim centrima za razmnožavanje i brzog su rasta, a to brže stvara novac prodavačima. Ljubitelji biljaka tako dobiju primjerak koji im prividno daje osjećaj da su došli u posjed jedne biljke koja spada u povjesnu japansku umjetnost i tradiciju uzgoja drveća u malim possudama. Na veliko razočaranje, što god kao amater napravili, ovo drvce će umrijeti u rekordnom roku. Ono nije naučeno na hirove prirode, nikad nije osjetilo sunce ili vjetar, potpuno je neotporno, i dok ono u agoniji polako umire proizvođač na polici ima već sljedeću seriju. To je njihova svrha u životu.

Ostane li vam i dalje neka čežnja za bonsaijem, a naoružani znanjem i činjenicom da ste kupili škart, može vas povesti ideja da sami uzgojite svoje drvce, koje je naviklo živjeti u vašem podneblju.

Bonsai - novi početak

Ovaj blog promatrajte s aspekta nekoga tko se u bonsai ne razumije dovoljno da bi druge ponešto naučio, barem za sad, ali tko ipak ima pravo na svoje mišljenje i lamentacije.
Voljan sam naučiti što više mogu o stvaranju ovih lijepih minijaturnih slika prirode, a trenutno nemam ni jedno drvce. Ova moja nova opsesija tom zanimljivom drevnom umjetnošću stvaranja ljepote došla mi je, po mom prvobitnom mišljenu, u sasvim krivo vrijeme za dobar početak. Tako će reći svaki bonsai priručnik, ali i ljudi koji se time bave. U svim tim informacija o tome što se u koje vrijeme radi s bonsaijem , pod šifrom 'bonsai' krije se zapravo klasična botanika, a koja je pak povezana s životnim ciklusima biljaka. Pravo vijeme za praktičan rad je uvijek prvo toplije vrijeme nakon zime. Tada se biljke bude i voljne su surađivati. No je li zaista ljeto krivo vrijeme za početak bavljenja minijaturnim drvcima? Ispada da nije, da bi se bavili bilo kojim poslom u životu, prethodno se treba educirati i steći određena znanja.

Ja sam se eto našao u rascijepu, na polovici dvije sezone, nemam ni jedno drvce kojim bi se bavio tijekom godine. Stoga mi ne preostaje drugo nego čitati i informirati se do besvijesti, nastojati se potkovati teoretski, upoznati se s marljivim i iskusnim bonsaistima (možda čak i steći njihovu naklonost), saznati sve što se saznati može i promatrati prirodu oko sebe.Moj prvi wnnabe bonsai pokušaj prije nekoliko godina završio je općim potopom, u mraku totalnog neznanja o ovom hobiju.