I ovaj post nastaje u vrijeme dok još nemam ni jedno drvo. Ovo je samo moj osobni podsjetnik zapisan mojim načinom razmišljanja koji ću kasnije lakše razumijeti.
Dakle, tema je nebari.
Početnik je često zbunjen kad prisustvuje bilo kakvoj koliko toliko kvalitetnijoj raspravi među bonsaistima.
Moj najnoviji yamadori ima izrazit nebari. Od njega planiram napraviti chokkan. Za sad izgleda prije kao sankan jer sam neodlučan pa sam ostavio nešto više izrasta, treba se prvo primiti, a nakon prvog orezivanja biti ok, ostavit ću vjerojatno samo centralno stablo.
Auh! :) :): )
Što je nebari?
Za sve vezano uz bonsai postoji naziv, pa radi jednostavnosti i uniformnosti praktični bonsaisti koriste te nazive kako bi jednoznačno svi znali o čemu govore.
Nebari je nadzemni vidljivi dio korijena koji se grana od stabla. Svaki iskusni bonsaist će vam reći da je ovo najvažniji dio vašeg budućeg bonsaija.
Zanimljiva je to teorija. Kad početnik čuje da je, pri izboru drvca za svoju posudu, nebari najvažnija karakteristika, a krošnja najmanje važna, to je prilično zbunjujuće. Nije li ljepota bonsaija upravo u lijepo oblikovanoj krošnji? Svakako jeste. Ali postoji kvaka.
Vidljivo korijenje se u prirodi razvija usporedo s rastom drveta. Kad je drvce posađeno u posudi snažno površinsko korijenje više nema svoju ulogu koju ima u prirodi. Naime, bonsai razvija vrlo gustu i isprepletenu mrežu finog korijenja koje vrlo efektno hrani drvo. Nadalje, malo drvce nije pod utjecajem vjetrova i težine grana, pa snažno debelo korijenje više nema ulogu učvršćivanja drveta u podlogu radi stabilnosti.
Stoga je za očekivati da kad jednom izvadite drvce iz prirode, da se površinsko korijenje neće više značajno razvijati, barem ne prirodnom brzinom. Ako izvađeno drvce u prirodi nema lijepo razvijeno i zanimljivo vidljivo korijenje teško je očekivati da će se to razvojem nadoknaditi.
Stoga je jasno da je s tog aspekta krošnja najmanje važna, jer ona će uvijek rasti i razvijati se i cijeli svoj život bonsai će vam davati nove prilike za oblikovanje i razvoj.
Dizajnersko stanovište
Treba razlikovati bonsai i malo drvo. Bonsai majstor Walter Pall je rekao je da cilj bonsaista treba biti napraviti bonsai koji će izgledati kao drvo, a ne drvo koje će izgledati kao bonsai. Ako je potrebno pročitajte ovu gornju rečenicu nekoliko puta sve dok ne shvatite svu suštinu ove mudrosti.
Bonsai nakon puno godina treba imati sve karakteristike velikog drveta umanjenog za više stupnjeva. Bonsai je najljepši kad izgleda kao dugogodišnje staro drvo. Jedna od karakteristika velikog drveta je zbog vlastite težine i velike površine pod utjecajem vjetra može pretrpjeti štetu ili se srušiti. Drvo stoga stvara solidnu korijensku osnovu koja drvo drži stabilno ukopanim u zemlju. Takvo korijenje opažamo na svakom koraku i to je jedna od karakteristika starog drveta.
Da bi bonsai drvce odražavalo pravu sliku svojih prirodnih prijatelja, ono neizostavno mora imati ovu karakteristiku. Lijepo razvijeno bonsai stabalce stoga mora imati nebari. Treba ga pronaći odmah na početku i time si olakšati kasniji posao.
Drvce bez lijepog nebarija također može biti lijepi bonsai ali tada mora imati neke druge karakteristike puno bolje razvijene, a to ne uspijeva uvijek.
Nebari problem?
Ok, utvrdili smo da drvce treba imati dobar nebari. Jasno ko dan. Ali treba imati sreće i pronaći takvo drvo.
Prvo što vidimo u prirodi je nakakav jako razgranati grm ili malo stabalce koje na prvi pogled izgleda dobro. No tada treba malo pročeprkati oko njegove baze da vidimo ima li i onu skrivenu karakteristiku. Ponekad je to razočaranje. No nije sve uvijek tako kako izgleda. Primjerci Carpinusa Orientalisa na površini među kamenjem mogu izgledati kao grm s puno grana koji raste iz jednog centra. Uopće ne liči na stablo. No s malo kopanja yamadori lovci ispod površine pronalaze i stablo i korijenje. Često takav bonsai izgleda fenomenalno u posudi iako u prirodi nije bilo vidljivo ni korijenje a ni stablo. Dakle ne treba odustati na prvu loptu.
Nebari izvađenog stabalca prirodno nije uvijek na površini nego neposredno ispod površine zemlje. U kasnijem razvoju bonsaija, reguliranjem visine sadnje pri presađivanju u posudu, to se vidljivo korijenje ostavlja na površini. Super rješenje. Ponekad se slika može popraviti i naginjanjem, ali to sve ovisi o konačnoj ideji oblikovanja pojedinog stabla.
Poneka drvca imaju korijenje nepravilno razvijeno ili samo s jedne strane, hirom prirode. Ni to ne mora biti problem jer kod bonsaija uvijek postoji prednja strana, pa se kasnije krošnja razvija oblikuje poštujući tu prednju stranu s dobro vidljivim nebarijem.
Postoje i neke praktične tehnike za razvoj nebarija ali one svakako nisu uvijek za početnika bez prakse. Iskusni majstori, pa čak i nepredniji početnici znati će napraviti prstenovanje neposredno iznad zemlje kako bi drvo razvilo novo korijenje koje će zamijeniti ono postojeće. Rezultat nije uvijek savršen ali se isplati ako će izgled biti bolji nego s postojećim nebarijem. Drvo ima prirodne procese liječenja i obrane od povreda. Ta osobina, inicirana na pravilan način može pomoći u poboljšanju izgleda cjelokupnog bonsaija.
Spomenimo još i margotiranje (air-layering) što je postupak razvoja novog korijenja na grani većeh stabla skidanjem kore i omatanjem vlažnom mahovinom i plastičnom folijom. Ali o tome ću vjerojatno napisati nešto u posebnom članku.
Naravno, korijen možete dodati i cijepljenjem i to različitim metodama.
Zaključak
Nebari je potreban, ali nećemo uvijek imati sreće. To nije razlog za odustajanje. Iskusni bonsaisti će vam znati dati pregršt dobrih savjeta kako da popravite izgled svog drveta ukoliko mu priroda nije u startu dala dobru karakteristiku. Treba poslušati. No svakako prvo i osnovno pravilo je: prvo se gleda nebari, nakon toga stablo, a tek na kraju je krošnja.
Priznajem i upozoravam da nisam kompetentan govoriti o ispravnom i neispravnom jer sam totalno bez prakse, i sve je ovo na teoretskom nivou. ovdje sam opisao ono što sam čuo i pročitao, uz dodatak nekih osobnih razmišljanja. Stoga ako bilo koja rečenica liči na savjet, uzmite ga s rezervom i provjerite ideju s nekim od iskusnih bonsaista koje ćete pronaći po forumima i koji su voljni pomoći. Nepotrebno petljanje po nebariju može oštetiti vaše drvce, poružniti ga, a proces je jednokratan. Imajte na umu (ne tvrdim, ali vjerujem u to), krošnja će vam uvijek oprostiti pogreške, ali nebari neće.
Da mene pitate...
Evo što bih odgovorio da mene pitate:
1. Iskopao sam sjajno drvce, ali nema nikakav nebari, samo jedan okomiti korijen i nešto sitno okolo. Što sad?
Zašto ste ga uopće iskopali? Ako ste pristupili iskopavanju na pravilan način i strplijivo trebali ste odmah uočiti nedostatak. Trebali ste drvo ostaviti u prirodi jer u posudi ćete izgubiti puno vremena s upitnim rezultatom i ishodom.
Dok je drvo još u prirodi, ja bih neposredno ispod površine skinuo prsten kore (kao i u air-layeringu) gdje će se na povredi razviti novo korijenje uz površinu, s time da se osiguraju uvjeti za rast . Podzemni dio i trenutno korijenje ne bih dirao jer je on trenutno u funkciji održavanja stabla u životu . Ukoliko operacija uspije, kroz koju godinu bi se mogao odsjeći centralni korijen. Naravno, ukoliko je moguće taj korijen odsjeći ranije to će pospješiti zakorijenjivanje na novom mjestu, ali ovo je rizik raditi bez savjeta nekog iskusnijeg.
2. Iskopao sam drvce s lijepim nebarijem, ali igrom prirode jedan od najjačih korijena na sebi ima puno malih korijenčića koji mi se čine važni dok ostali snažni korijeni to nemaju. No taj krak korijena je prilično snažan, dug i neproporcionalan. Kako da to riješim?
Mislim da je dobro ostaviti taj dugi krak, kako bi osigurali da se drvo primi stabilizira u posudi. Ako je problem dužina, posadite ga u veću trening posudu (sanduk, škaf..), u dobar supstrat. Zbog jakog orezivanja korijenja drvo će sasvim sigurno razviti fino korijenje i na ostalim dijelovima. Drvo posađeno u trening posudu, sanduk, što god, treba ostaviti do sljedeće sezone. Prilikom sljedećeg presađivanja taj će se dugi korijen ukloniti, ili djelomično skratiti što će ovisiti o trenutnoj situaciji. Postoje primjeri da se takvo korijenje skraćuje u kroz nekoliko ciklusa, treba biti strpljiv.
3. Moj yamadori ima sjajan nebari ali je korijenje jako dugo i bojim se previše ga skratiti.
To je dobar strah. Vađenjem drveta iz prirode i rezanjem glavnog korijenja drvo je pretrpjelo određen šok. Ukoliko je jako korijenje nebarija jako razgranato, bez dovoljno sitnog korijenja ispod stabla, nećete pogriješiti ostavite li postojeće korijenje što dužim. Ionako yamadori neće biti bonsai još čitav niz godina. nabavite posudu veličine koja odgovara korijenju i ne brinite čak ni ako je korijenski sustav veći od krošnje. Cilje je osigurat da biljka živi i dalje. kasnijim razvojem ćete sistematskim skraćivanjem korijenja u kontroliranim uvjetima raditi ravnotežu između novoniklog korijenja i predugih krakova starog korijenja kako biljka ne bi osjetila preveliku razliku. Ako vam je yamadori super pušite na hladno. U startu je više bolje, sve dok ne dobijete kontrolu u posudi.
Nema komentara:
Objavi komentar