ponedjeljak, 23. srpnja 2012.

Jesam li dobar startni materijal za bonsaista?

Evo još malo teoretiziranja. Ovaj put manje o drveću a više o ljudima. U bonsaiju kod drveća postoji termin yamadori gdje Yama- znači planina a -dori znači uzeti, skupiti. No pojam se ne ograničava samo na planinske borove i ostalo drveće (kojim povodom je vjerojatno skovan od strane drevnih bonsaista), već je uvriježeno da se termin yamadori prema svom smislu u bonsaiju literarno prevodi kao stablo "uzeto iz prirode".

Nemam pojma o japanskom, ali sam se malo poigrao internetskim rječnicima i za ovaj članak skovao pojam ningen-yamadori, pa bi slijedom gornje analogije to preveli kao "čovjek uzet iz prirode". Gledano sa strane drveća.

Pretpostavimo da kraj jednog kamena negdje u Lici postoji lijepi yamadori Carpinusa Orientalisa.  Gnjavi i muči se tamo godinama, zajedno s drugim Carpinusima. I onda preko kamenja dolaze ljudi. Netko će uzeti bolji yamadori, netko lošiji, a nitko ne zna kojim su se točno kriterijima vodili iako su različito izabrali. I kasnije će ljudi pričati: "Moj yamadori je odličan startni materijal".

Kako na to gleda narečeni Carpinus? Jednog dana netko će ga iskopati. Kakav će strartni materijal biti njegov ningen-yamadori? Hoće li ga izvaditi iz tlake, siromaštva, gladi i neimaštine i smjestiti u lijepu posudu te ga hraniti i brinuti o njemu i učiniti ga zvijezdom, ili će ga samo učiniti invalidom, ostaviti u suši ili truleži i skončati njegov ionako ne baš pretjerano veseo život. Hoće li njegov čovjek imati dobar i stabilan nebari (podlogu i znanje), stablo s karakterom (dobar odnos i uravnoteženost), i krošnju koja se nikad neće prestati razvijati (učiti, raditi i njegovati)

Stoga je možda važno da prije pitanja - koje su najbolje karakteristike startnog materijala za napraviti dobar bonsai trebalo upitati sebe:

Jesam li ja dobar starni materijal za napraviti dobar bonsai?

Na ovo pitanje je teško dati brz i točan odgovor. Ali svaki bonsaista će vam reći da drvo treba imati "karakter". No što je s umjetnikom? Što je s njegovim karakterom. Svom drveću ćemo tepati i pridavati im ljudske osobine, ali ćemo možda zanemariti da sa stanovišta drveća, i mi trebami imati određene osobine i karakter kako bi oni bili zadovoljni s nama. Čuo sam da bavljenje s bonsaijem opušta, jer drvo raste sporo i traži od vas strpljenje.

Stoga, kao laik s još uvijek većim utegom na strani neznanja nego znanja, dozvoljavam sebi preporučiti svim početnicima sličnim meni:

Nemojte se precijenjivati

To što ste vidjeli 15 tisuća fotografija bonsaija ne znači da ste bonsaist. Ne zavaravajte se da je nešto malo zato jer je gladno i žedno. Ako poznajete nekoliko ljudi koji se bave bonsaijem, i dalje ste isti početnik bez znanja i vještina. Ako mislite da je bonsai lagan posao bez puno brige, griješite. Ako ste iščitali i naučili sve što se može, a nikad niste sa smislom otkinuli ni jedan list, spustite se nisko i ponizno, jer vaše drveće će vam uskoro reći kakav ste materijal. I na kraju ako ne osjećate da ste spremni za bonsai i da ste u glavi "naštimani" za to, nemojte ni počinjati. Rezultat vašeg hobija će biti mrtvo drvo.
I sad, zamislite drvo koje je 30 godina raslo i preživljavalo u goletima Like, Primorja ili na nekoj planini, borilo se za svaku zraku sunca, za svaku kapljicu vode, odolijevalo ljetnom paklu i zimskim studenima, požarima... i živo je. Nije presretno ali je živo. I sad na svu tu nesreću dolazite vi, s metalnim zubima, kao nova nedaća koja drvetu uzima i ono malo što je do sad imalo, kidate mu grane i korijenje i zatvarate ga u zatvor u obliku lijepe ocakljene posude. Drvo se od vas ne može obraniti.
Ako je to vaše prvo drvo, postoji dobar postotak šansi da kroz kratko vrijeme umre. Oni koji naprave sve kako treba imaju uspjeha, a oni koji su se precijenili izgubit će drvo i smatrati to osobnim gubitkom uz napomenu: Shit happens!
Ako mislite da sve znate o bonsaiju, te da vam ne treba savjet jer ste dovoljno pametni, da ste dobar startni materijal, zašto vam je umrlo drvo koje je trideset godina živjelo, doduše skromno, ali je ipak živjelo. Nakon što umre, tog drveta više nema, ono je bilo jedno jedino i jedinstveno i nikad više od njega neće postati bonsai. Mogao ga je pokupiti netko drugi, ili je moglo ostati tamo gdje je niklo.
Ja se ne želim precijenjivati, i iako svi kažu 'dođeš u liku i nabaviš startni materijal', imam malo strahopoštovanja prema tom drveću tamo. Najlakše ga je izvaditi iz prirode, teško ga je kasnije uspješno držati u životu. Drugim riječima, precijenjenost vlastitih sposobnosti, neznanje, nestrpljenje i nemar nisu dobre karakteristike "ningen-yamadorija" (moja kovanica op. a), ljudskog startnog materijala. Rezultat takve bonsai suradnje čovjeka i drveta je jedino upropaštavanje prvoklasnog primjerka.

Nemojte se ni potcijenjivati

Dok ne probate, ne znate. Hoćete li imati strpljenja, hoćete li znati kako, što, kad, zašto...Sva ova pitanja mogu malo zabrinuti. Vjerojatnost je da će prve greške uzrokovati nestanak jednog ili više drveća. Ali bonsai nije vaša ideja (kao što sam negdje u ranijem članku spomenuo) , ova umjetnost postoji već tisućama godina i prenosi se s jedne na drugu generaciju. Postoje ljudi koji znaju kako, što kad, i zašto, treba samo pitati. Ako vjerujete da nikad nećete znati sve - to je dobar znak. Ako vjerujete da je kod bonsai hobija, u centru pažnje drvo i njegove potrebe, a ne čovjek, i to je dobar znak. Ako vjerujete da bonsai drvcu niste gospodar nego sluga - nastavite tako misliti. Ako u bilo kojem trenutku osjetite da niste u stanju brinuti o drvetu, budite spremni potražiti pomoć ili ga jednostavno dajte nekome tko je u stanju brinuti o drvetu. Ili ga jednostavno posadite u prirodu i pustite nek živi.
Stoga nema straha, ne treba se potcijenjivati jer uvijek postoje ljudi koji će pomoći, ako ste odlučni u tome da ne želite da drvo umre. Drvo će preživjeti na ovaj ili onaj način ako to dozvolite. Treba samo biti hrabar, ali znati kad je vrijeme za odustajanje. Iako se možda u početku potcjenjujete, dajte sebi šansu, te uz pomoć i vlastitu želju za napredovanjem možete steći sigurnost i samopouzdanje.  Nakon godina vaše drveće može postati poznato po vama, a vi možete biti poznati po svom drveću.

Dakle, gdje smo?

Imate li jednako dobar karakter kao i stablo vašeg drveta? Drvo s lošim karakterom ne želite. A želi li drvo vas?
Prije nogo sam postao otac, imao sam 9 mjeseci za čitanje i proučavanje običaja, navika i potreba malog djeteta. Ništa nismo prepuštali slučaju. A dolazak djeteta je osjećaj koji se ne zaboravlja. Ne usudiš se stisnuti prejako, skačeš na svaki 'kmee', zoveš liječnika kod stvari koje ne razumiješ i cijelo vrijeme učiš i odgajaš. Postoji početni strah ali postoji i ljubav, želja i volja da bonsai verzija nas samih izraste u hvalevrijedno ljudsko biće... s karakterom.

Nadam se da nisam u krivu ako mislim da "Shit happens!" nije dobar epitaf za drvo koje ste izgubili. Je li u redu za drvo koje je možda starije od svog wannabe bonsaista reči: "Pa to je samo drvo!"?

"Samo drvo" je ono drvo koje ste namijenili za ogrijev ili za komad namještaja. "Samo drvo" je vrsta materijala. Ali bonsai nije samo drvo, bonsai je život u tom drvetu.
Stoga ne trebate cijeniti drvo, ali imajte strahopoštovanja prema njegovom životu za koji nakon iskapanja preuzimate odgovornost. Vi ga hranite i odgajate, oblikujete ga i usrećujete. To drvo će biti jedinstveno i prepoznatljivo... to drvo će biti vaš bonsai.








Nema komentara:

Objavi komentar