Evo, hodajući s fotićem po vrtu, sjetio sam se da bi ovo mogla biti dobra tema. Na Discovery Channelu možete pogledati naptimjer How It's made gdje se vidi kako nastaju stvari, od sirovine, preko proizvodnje do pakiranja. Zanimljivo je vidjeti što je sve prošla npr. pašteta prije nego je postala pašteta.
Svojevrsni How it's made u bonsai svijetu obično nazivamo progresija, prikaz faza razvoja drveta. Kakve je sve transformacije drvo prošlo dok nije postalo to što je sad. Vrlo je jednostavno, zar ne? Ili ipak nije...
Progresiju je teško opisati riječima, zato je fotogafija zakon i ključni element svake progresije. S čime se tu suočavamo? Prvenstveno s vremenom. Progresija razvoja bonsai drvca nije po jedna fotka svaki dan, (iako bi se iz toga mogao napraviti sjajan video), jer su dnevne promjene premale. Zato se svatko ograničava ne neke faze, međufaze, ključne pretvorbe i transformacije u dužem vremenskom periodu.
Idealno, prva faza bi trebala biti sam početak drveta. Npr, drvo koje raste u prirodi i kako je izgledalo tamo gdje je raslo. Podvarijante su sjemenka, mladica, air-layer ili neki drugi 'embrio' budućeg minijaturnog stabla. Zatim izvađeno drvo, da se vidi što je ostalo od onog prvog a što je uklonjeno. Sljedeća faza je drvo posađeno u trening posudu, nešto rijeđe direktno u bonsai posudu, ili ponekad u vrt. Slijedi faza kad je to drvo pokazalo znakove da je preživjelo, faza novog rasta. Nastavljamo s prvim pravim radovima na novom rastu, što smo odrezali, što smo ostavili, eventualno požicali, pa zatim kako se to razvilo i prolistalo dalje. Ovisno o starnom materijalu, faze prikraćivanja i žicanja mogu se ponavljati svake godine po nekoliko godina, s time da se između može pojaviti i koja akcija cijepljenja, presađivanja, defolijacije ili neke druge intervencije. Do sad smo već skupili desetak fotki kroz par godina.
U jednom trenutku trebat ćenam fotka prvog presađivanja u bonsai posudu, a zatim i rezultat prvog stylinga. Tu smo već skoro pri kraju, sve je lakše jer slijedeće faze su uglavnom redovno održavanje ili restyling u slučaju potrebe.
Je li to neki problem? Svakako. Fokus wannabe bonsaiste je često usmjeren prema završnoj fazi. Kad drvo i dobije neki oblik, onda više ne možemo raditi cjelokupnu foto-progresiju ako nismo na to mislili prije. Ima slučajeva krasnog drveća gdje je autor zaboravio ili je bio prelijen raditi fotke prethodnih faza, ta je progresija izgubljena.
Možemo li si pomoći? Pa naravno, treba samo stalno fotografirati, ionako smo s tim drvećem svakodnevno, možda je baš lijep dan, lupite koju fotićem, mobitelom i sve spremajte na računalo. Svaka fotka ima upisan datum kad je napravljena pa kasnije nije problem kronološki to posložiti.
Ja si mislim, bilo bi super da jednog dana mogu napraviti neku svoju progresiju. Zaključio sam da ne treba previše brinuti kako će progresija izgledati niti razmišljati o svom sljedećem koraku, u smislu 'a što ću kod ovog drveta slikati sljedeće'. To je naporno. Jednostavno treba samo dokumentirati, a kad dođe vrijeme u par sati se sve može posložiti.
Imam već more fotki, ali također vidim da mi neke nedostaju. Npr. izvađeno drvo sam uslikao, očistio pa posadio, ali fotku uređenog korijenja prije sadnje nemam. Kako to? Pa, ono znaš, prljave ruke, pa ne misliš... i na kraju prošla baba s kolačima.
Do gotovog, tj. blizu gotovog, drvca proteći će više godina. Ako ste tek počeli, fotkajte sve, ne birajte, samo fotkajte. Jednog dana ćete biti sami sebi zahvalni.
Progresije daju poseban osjećaj postignuća, kao kad gledate vlastitu djecu kako su izgledali kad su se vukli po pijesku, a danas su npr. studenti. Prolaznost zgusnuta u 10 slajdova. Sve one transformacije, od možda neuglednog panja kojem ste posvetili punu pozornost, pazili ga i mazili, promišljali o njemu, dvoumili se, spašavali ga od bolesti... To su trenuci koje ne valja zaboraviti jer su svi vodili jednom cilju. Putniku namjerniku vaše drvo može biti lijepo i zanimljivo, ali jedino vi možete imati onaj kompletni osjećaj razvoja, znajući da niste našli drvo takvo kakvo je sad. Ako nemate fotku, možda ćete zaboraviti. Ako pak je imate, možda ćete i drugima barem djelomično moći kroz foto album dočarati protok vremena, a to svakako bonsaiju daje dodatnu draž.
Nema komentara:
Objavi komentar