Malo o zabludama i mitovima: što je bonsai drvce?

Znam u čemu je problem. Vidim to u komunikaciji s ljudima. Kad kažeš bonsai, to je tek generalna riječ, ali takva gola riječ nije primjenjiva baš na sve sastavne dijelove bonsai umjetnosti.

Sve počinje s bonsai prijevodom, 'drvo u posudi', to je kažu abeceda. No razvojem je bonsai postao malo više od jednog drva u posudi. Bonsai se generalno može tumačiti i kao 'uzgoj drveta u posudi'. Ili još kompliciranije, 'umjetnost uzgoja malog drveta u posudi'. Sve je to nekako bonsai, dok se ne zapletemo previše u metaforičke izraze, pri čemu je najjednostavnije reći samo 'bonsai', a sve do trenutka dok ne shvatimo da više ne znamo o čemu TOČNO pričamo.

Da se razumijemo, nisam stručnjak i ne bih se bavio točnim definicijama, samo bi novopečenim ljubiteljima patuljastog drveća htio ukazati da nije bonsai sve što se u rečenici opisuje kao bonsai. A posebno nije svakakvo drvo ili reznica - bonsai drvce.

Google naš nasušni

Evo sam si otvorio novu kategoriju Off Topic. Ponekad bi čovjek nepšto pisao što nije baš tema, ali ima veze.

Gledam malo te statistike i analitike pa mi je postalo jako zanimljivo kako sve ljudi pronalaze ovaj moj dnevnik. Jer... čudni su putevi Googleovi...

Googleov software ima neke svoje metode shvaćanja relevantnosti pa kad vi nešto tražite on uvijek nešto ponudi. A moglo bi to biti to, ali nije uvijek. Čak i ti upiti ponekad pokazuju razne zanimljivosti.

Pogledajmo neke od najzanimljivijih.

U pravu si... ali ne uvijek

Bila je to priča o javorovom panju iz živice koji je trebao ići van jer je nekome smetao. Već nakon deset dana mog interesa za bonsai taj se javor stjecajem okolnosti našao u jednoj posudi. Kod mene. Inače bi bio bačen na hrpu s ostalim otpadom. Neš, ti ponosa... moje prvo drvo.

Nadobudno sam se prijavio na forum postavivši 'pametno' pitanje (jer sve ostalo kao znam): kako izlječiti jedan slučajni rez pilom na tom panju? Nisam dobio odgovor koji sam tražio, ali sam zato dobio odgovore koje nisam tražio.

Te je drvo izranjavano, te to je nikakav startni materijal, te je krivo vrijeme za vađenje.

A ja sam početnički vjerovao da to drvo mogu spasiti i od njega nešto napraviti, čak mi je malo bilo po nosu što nitko ne vidi potencijal koji ja vidim.

Jedan dan u šumi

Kako se približavaju berbe grožđa, u našem kraju se ljudi sve više muvaju po brdima iznad grada. Pa tako i ja. Ima ovdje puno bjelogorične šume.
I tako sam krenuo u mali obilazak ne bi li moje 'znalačko' oko opazilo kakvog potencijalnog stanovnika male posude.

Nisam doduše potrošio više od pola sata, tek lagano upoznavanje terena.

Šuma je puna akacije, ili kako naši kažu 'gacije', koja dobro radi svoj posao. Ide samo u vis. Ništa interesantno. Dalje, pojavi se i pokoji grab, kontinentalac. Našao sam jednog izuvijanog, ali nije bio baš kapitalac, no potencijalno bi mogao biti dobar, ukoliko mi vlasnik dozvoli da ga uzmem. U ovoj šumi ima i puno poljskog javora (Acer Campestre). S obzirom da sijanaca i mladica ima ko korova, nije ni čudno da se zove 'poljski'. Po polju mu ne daju rasti pa se preselio u šumu.

Brzina vs. Strpljenje

Nema brzine!

Brzina nikad ne bi trebala biti u istoj rečenici s bonsaijem. Jer to je zavaravanje. S tim se treba pomiriti.
Iskusne bonsaiste ne muči brzina u smislu rasta, oni su naučili biti strpljivi. Ono koji su debelo zagrezli u bonsai hobi, pa naprave veliki vrt s puno drveća, ionako se mogu požaliti da ništa ne stignu. Makar drveće raste sporo, dan ide prilično brzo. Da bi napravili neke poslove trebate sami biti na neki način 'brzi', a istovremeno pedantni.

Brzina nema veze s drvećem, ima samo puno veze s nama.

I neki trgovci to znaju.

Stiže jesen

Kad smo nekad išli u školu učili smo o godišnjim dobima. A godišnja doba su počinjala uglavnom na datume, kako je bilo rečeno. Danas postoje samo datumi po kojima navodno službeno počinju godišnja doba. No za vegetaciju datum ne znači ništa. Vegetacija neće čekati točno 23. rujan da bi započela neke procese.

Moderna godišnja doba 21. stoljeća su još jedna od umjetničkih kreacija modernog čovječanstva. Bušenjem rupa po ozonskom omotaču, povećanom emisijom CO2, generalno zagađenjem i nebrigom za prirodu, uspjeli smo napraviti apstraktnu kreaciju klimatskih uvjeta. Tako se godišnja doba ispremiješaju, pa nikad nisi siguran koje je trenutno na redu, osim po datumu. Po klimatskim uvjetima, hmmm, ne bi se trebalo kladiti.

Ljudi se lako prilagode jer počnu paliti peći ili klima uređaje kad im se za to ukaže potreba, staju u sjenu ili na sunce, piju vodu više ili manje. No biljke imaju s tim malo problema, iako, na sreću, još nisu u potpunosti zbunjene.

Deblo: a što ja znam o tome?

U stranoj literaturi o bonsaiju često ćete pronaći pojam 'movement' kao jednu od karakteristika koja krasi dobri uzgojeno bonsai stablo. Mi to prevodimo kao 'pokret', 'kretanje' pri čemu mislimo na zamišljene linije koje slijede zakrivljenost debla. Ove linije se traže i u granama, pa čak i u cijeloj kompoziciji. Naići ćete i na pojam 'taper', suženje, koji je druga važna karakteristika stabla, ali vrijedi i za grane.

Poznato je da se veća briga o granama i samoj kompoziciji vodi prilikom prvih stiliziranja stabla. Kretanje linije stabla je važno već kod yamadorija. Yamadori u protivnom liči na kolac. Jednako na kolac što liči i drška metle.

Iako je ova karakteristika važna, ne treba robovati pravilima, jer i ravna linija je linija koja nosi svoju poruku. Pokret, movement, nema veze s hortikulturom, već ima veze s dizajnom.

Kako i zašto?

Rezati ili ne rezati

Već me par dana muči napisati nekoliko razmišljanja o lakoći/težini donošenja pojedinih odluka u bonsai hobiju.

Na sreću, ja do sad nisam bio u situaciji da moram donositi odluke, osim jedne vrlo lagano donijete - da se želim baviti bonsaijem. To nije pitanje života ili smrti.

Kad nađeš yamadori, odlika je relativno laka, uzmeš ga ili ga ne uzmeš. Daješ mu šansu ili mu ne daješ. Nešto teže je odlučiti se odrezati granu. Ne mislim na ramifikaciju gdje ti maltene mala strelica pokazuje gdje treba cviknuti, nego na odluke koje se odnose na styling. Vrlo često vidim da je grana u pitanju nešto prilično zgodno za vidjeti ali... ako smeta mora van. U glavu nam se zapili narodna mudrost 'triput mjeri, jednom reži' pa to mjerenje onda potraje nešto duže nego je potrebno. A baš mi je cool grana!

Najteže su odluke pretpostavljam u sferi rješavanja problema. Kad je rješenje presaditi, a nije vrijeme za to. Drvo može kod nekih problema umrijeti ili zbog problema ili zbog našeg rješenja problema. Možda se nad praznom posudom kasnije pitamo, jesmo li trebali odlučiti drugačije. Tu se nalazimo na trećem katu zahvaćenom požarom i jedini spas od vatre je skok s 12 metara.

Mehanizam odlučivanja je pak sasvim osebujan mehanizam koji nema veze s bonsaijem već ima veze sa našim postavkama u malim sivim stanicama.

Bonsai na 100 metara

Kad počne trka svaki mali atletičar bi rado pretrčao svjetskog rekordera.  Ok, uzor! Ali...
Treba poznavati svoje gabarite. Možda sam malo lagano, promijenio mišljenje od ranije. Kad bih mogao stati uz bok iskusnijim.... a znam da ne mogu. Ne znam ništa o svojim sposobnostima i vještinama. A zvuči mi i nerealno odavde zimi ići nekamo daleko tražiti kapitalne primjere materijala. Za to treba imati apetit kakav trenutno nemam i ne znam bi li mi prijalo. A tko zna, možda...

S druge strane, bonsai materijal je zapravo svuda oko mene, samo ja ne vidim. Bonsai kalendar je kompliciran i uvijek se imaš čime baviti. Aha, da, možeš sijati i sjemenke u proljeće (taman će biti dobra drva za deset godina), možeš raditi air-layering u svibnju jer su velika stabla puna malih bonsaija, možeš raditi stratifikaciju sjemenki kroz jesen i zimu, igrati se sa svim i svačim. Kroz par godina imaš bonsai hobi u svim  fazama razvoja, od sjemenke nadalje. I sve će doći na red u svoje vrijeme.

U najvećim trenucima dosade možeš posaditi i tratinčicu u čep od piva, da joj se diviš par dana. Možeš raditi i shohin, mali bonsai, gdje nije bitan promjer debla od 10 cm.

I sve skupa treba donijeti zadovoljstvo.

Gnoj

Bljak, na samu pomisao na gnoj javljaju se virtualno neugodni mirisi. A oni su pak i inače produkti raspadanja organske tvari pod utjecajem mikrokozmosa.

Iz gnoja u vrtlarstvu, botanici i sličnim biljnim aspektima čovječanstva proizlazi gnojenje, fertilizacija ili najblaže rečeno prihranjivanje ili dohranjivanje.

Pa, zaboravimo na onaj gnoj u kojeg ugazimo kad najmanje treba. Gnojivo je tvar koja u sebi sadrži tvari potrebne za rast biljaka. Radi se o gotovo dobrom dijelu periodnog sustava elemenata, te o raznim mineralima i spojevima  koji sadrže te elemente a koji se raspadaju pod utjecajem sunca, vode ili zraka.

Korijenje je organ koji je najvećim dijelom zaslužan za apsorpciju tih tvari, bilo elementarno ili otopljenih u vodi. Da ne idemo u detalje, gnojivo tj. hranu dodajemo, miješamo ili na drugi način apliciramo u supstrat u koji je biljka posađene. Evo biljko, tu ti je!